Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1749/07 (M. D.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1749/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1749/07, rješavajući apelaciju Miladina Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miladina Delića, podnesena protiv Odluke Okružnog tužilaštva Banjaluka broj KTA (P)-
15/07 od 5. aprila 2007. godine i Naredbe o obustavi istrage Okružnog tužilaštva Banjaluka broj KT I-672/03 od 17. januara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miladin Delić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banjaluke, podnio je 11. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Okružnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj KTA (P)-15/07 od 5. aprila 2007. godine i Naredbe o obustavi istrage Okružnog tužilaštva broj KT I-672/03 od 17. januara 2007. godine.
2. Naredbom Okružnog tužilaštva broj KT I-672/03 od 17. januara 2007. godine obustavljena je istraga koja se vodila protiv Z. Ć. zbog krivičnog djela – Teška krađa iz člana 148. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), uz obrazloženje da nema dokaza da je Z. Ć. počinio navedeno krivično djelo.
3. Okružno tužilaštvo, odlučujući o pritužbi apelanta kao oštećenog protiv Naredbe o obustavi istrage broj KT I-672/03 od 17. januara 2007. godine, donijelo je Odluku broj KTA (P)-15/07 od 5. aprila 2007. godine kojom je apelantova pritužba odbijena.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. U konkretnom slučaju se postavlja pitanje da li je pobijanim odlukama Okružnog tužilaštva povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije. Stoga se, u slučaju kad se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta nego samo o pravu apelanta, kao oštećene strane, da se krivično goni treće lice radi njegovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85).
8. U konkretnom slučaju, dakle, a imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud nije nadležan da ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem je apelant nezadovoljan odlukom tužilaštva da neće provoditi krivični postupak protiv drugog lica zbog krivičnog djela – Teška krađa iz člana 148. stav 3. - KZ RS. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. stav 1. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant, takođe, smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke o obustavi istrage protiv trećeg lica, te da pobijanim odlukama nije odlučivano ni o kakvim imovinskim pravima apelanta. Shodno tome, i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić