Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1791/08 (S. C.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1791/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1791/08, rješavajući apelaciju Sare Cvijetinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sare Cvijetinović podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-06-001 006, Presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-677/05 od 30. marta 2006. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-
931/04 od 14. juna 2005. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sara Cvijetinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lopara, podnijela je 4. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 006 od 28. marta 2008. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-
677/05 od 30. marta 2006. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-931/04 od 14. juna 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-931/04 od 14. juna 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-677/05 od 30. marta 2006. godine, apelantica je odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi da je ništavo sudsko poravnanje, zaključeno 26. avgusta 1999. godine pred Osnovnim sudom u Loparama, između apelantice i Osnovnog državnog preduzeća (sada Akcionarskog društva sa p. o.) «Fabrika stolova i stolica» Lopare (u daljnjem tekstu tuženi), radi otkaza ugovora o korištenju stana, da to poravnanje ne proizvodi nikakvo dejstvo, te da se tuženi obaveže da joj naknadi parnične troškove u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-001 006 od 28. marta 2008. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu, obrazlažući je odredbom člana 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik» Republike srpske, broj 58/03, 85/03, 74%05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM; da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 2); da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2); da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. stav 3); da je u drugim slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna vrijednost spora koju je tužilac naznačio u tužbi (član 321. stav 2); ako je tužilac suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud će, najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora (član 321. stav 3). U konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 3.000,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Apelantica je u tužbi podnesenoj Osnovnom sudu u Loparama 29. oktobra 2002. godine naznačila vrijednost spora u iznosu od 3.000,00 KM. Ova vrijednost nije mijenjana do okončanja prvostepenog postupka pred Osnovnim sudom u Loparama, koji je kasnije nastavljen pred Osnovnim sudom, niti su prvostepeni sudovi sprovodili postupak po odredbi člana 321. stav 3 u vezi sa stavom 2 ZPP. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3 člana 237. ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dosljedno takvom stavu revizija apelantice je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. u vezi sa članom 237 stav 2 i 3 ZPP, niti su apelantici dosuđeni troškovi revizije (član 397. stav 1 u vezi sa članom 386. stav 1 ZPP).
4. Apelantica smatra da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hecegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 Evropske konvencije i pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske Konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravnilijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-
06-001 006 od 28. marta 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-677/05 od 30. marta 2006. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. juna 2008. godine, a apelantica je u svakom slučaju presudu Okružnog suda primila prije donošenja rješenja Vrhovnog suda, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić