Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1837/08 (Tuzlanski kanton)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1837/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1837/08, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-
000390 od 25. marta 2008. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji broj 029-0-P-07-000173 od 4. januara 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Kantonalnom pravobranilaštvu Tuzla, podnio je, 18. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-08-000390 od 25. marta 2008. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 029-0-P-07-000173 od 4. januara 2008. godine.
2. Z.B, A.Č, I.K, M.M, S.M, Lj.P, Z.P, A.S. i J.S. ( u daljnjem tekstu: tužitelji) su bili sudje za prekršaje Općinskog suda u Tuzli. Tužitelji su, 27. februara 2006. godine, podnijeli tužbu protiv apelanta radi isplate neisplaćenog regresa za korištenje godišnjih odmora i naknade razlike toplog obroka. Odlučujući o tužbi, Općinski sud je donio presudu broj 029-0-P-07-000173 od 4. januara 2008. godine, kojom je apelant obavezan da isplati tužiteljima određene novčane iznose, pobliže određene u dispozitivu predmetne presude, na ime neisplaćenog regresa za korištenje godišnjih odmora u 2003, 2004. i 2005. godini, te na ime naknade razlike toplog obroka za period od marta 2003. godine od 31. decembra 2005. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da im solidarno naknadi troškove postupka. Takođe, predmetnom presudom tužitelji su odbijeni sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa za topli obrok.
3. Odlučujući po žalbama apelanta i tužitelja protiv presude Općinskog suda broj 029-0-
P-07-000173 od 4. januara 2008. godine, Kantonalni sud je donio presudu broj 003-0-Gž-08-000390 od 25. marta 2008. godine, kojom je uvažio tužbu tužitelja i preinačio prvostepenu presudu u dijelu u kojem su tužitelji odbijeni sa viškom tužbenog zahtjeva, te obavezao apelanta da tužiteljima isplati razliku toplog obroka za februar 2003. godine u iznosima pobliže određenim u dispozitivu drugostepene presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima žalbenog postupka, dok je odbio žalbu apelanta i prvostepenu presudu potvrdio u dosuđujućem dijelu.
4. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-000390 od 25. marta 2008. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, i postupak po reviziji je u toku.
5. Apelant je u apelaciji naveo da je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 25. marta 2008. godine, ali da su u predmetnom parničnom postupku tužitelji formalni suparničari, te da se, shodno tome, pravo na izjavljivanje revizije cijeni u odnosu na svakog od njih posebno, i da pobijani dio drugostepene presude za svakog od njih posebno ne prelazi vrijednosni cenzus predviđen članom 237. Zakona o parničnom postupku. U skladu sa navedenim, apelant smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost revizije i da revizija u konkretnom slučaju nije djelotvoran pravni lijek koji je dužan iscrpiti. Apelant tvrdi da je osporenim presudama pogrešno primjenjeno materijalno pravo, uslijed čega je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, koji još nije donio odluku o reviziji.
8. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić