Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1939/07 («Andrea i Giovani» d.o.o. Čitluk)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1939/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1939/07, rješavajući apelaciju «Andrea i Giovani» d.o.o. Čitluk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Andrea i Giovani» d.o.o. Čitluk, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-U-06-000 475 od 17. aprila 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Andrea i Giovani» d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Biljana Sesar-Buntić, odvjetnica iz Čitluka, podnio je 26. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-U-06-000 475 od 17. aprila 2007. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave – Središnjeg ureda Sarajevo, Jedinice za kontrolu velikih obveznika Regije Mostar (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10/06-15-4161/05-R od 22. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Porezne uprave – Središnjeg ureda Sarajevo, broj 10/06-15-4161/05 od 13. januara 2006. godine, naloženo je apelantu da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza, konstatiranih zapisnikom, broj 10/06-15-4161/05 od 6. decembra 2005. godine, u ukupnom iznosu od 7.615,33 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je obračun poreza na promet proizvoda izvršen po presudi Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj KPŽ-22/04 od 14. januara 2005. godine, a kojom presudom je utvrđeno da nije bilo stvarno obavljenog prometa proizvoda između apelanta i preduzeća D.O.O. «UZDAH» Doboj, nego su navedene transakcije obavljene sa ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na promet.

3. Federalno ministarstvo finansija je rješenjem (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-207/06 od 6. juna 2006. godine, odbilo je kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Porezne uprave – Središnjeg ureda Sarajevo, broj 10/06-15-4161/05 od 13. januara 2006. godine.

4. Protiv rješenja Ministarstva apelant je podnio tužbu, koja je odbijena osporenom presudom Katnonalnog suda, broj 007-0-U-06-000 475 od 17. aprila 2007. godine. Naime, Kantonalni sud je utvrdio da su upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i da su pravilno primijenili Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine FBiH» broj 49/02) kada su apelanta obavezali na uplatu dodatnih poreznih obaveza, tj. poreza na promet proizvoda jer se, pravilnim tumačenjem odredbi člana 7. i 8. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, svaka prodaja proizvoda bez ispunjavanja svih uslova iz navedenih članova, smatra prodajom proizvoda krajnjem potrošaču, koja podliježe obavezi obračunavanja poreza na promet proizvoda i usluga. Sud je dalje naveo da se Ministarstvo u obrazloženju osporenog rješenja pravilno pozvalo na presudu Suda BiH, u kojoj je opisan način poslovanja pravnih subjekata navedenih u toj presudi, među kojim je i apelant, te da je Ministarstvo u osporenom rješenju dalo detaljne razloge za svoju odluku, koje razloge je Kantonalni sud u cijelosti prihvatio.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Konkretan slučaj se tiče apelantove obaveze da uplati javne prihode po osnovu poreskih obaveza, propisanih poreznim zakonodavstvom. Ustavni sud, shodno svojoj ustaljenoj praksi (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-1103/04 od 17. februara 2005. godine i AP-1445/05 od 13. oktobra 2005. godine), kao i ustaljenoj praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), zaključuje da se apelant, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe toga prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama», već o obavezama proizašlim iz javnog prava- Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1939/07 («Andrea i Giovani» d.o.o. Čitluk) | Sudska praksa | Aktio