Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1993/07 (F.Ć.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1993/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1993/07, rješavajući apelaciju F.Ć, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.Ć. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-06-000 141 od 27. aprila 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. F.Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Dervente, koju zastupa Vlajko Čolić iz Dervente, podnijela je 30. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-06-000 141 od 27. aprila 2007. godine.

2. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Ministarstva u Derventi (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-14-1226/99 od 15. novembra 2002. godine, odbijen je zahtjev apelantice za povrat stana koji se nalazi u Derventi, u ulici Patrijarha Dožića b.b, uz obrazloženje da je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da imenovana nije posjedovala bilo kakvu dokumentaciju da je bila nosilac stanarskog prava ili korisnik stana na dan 1. aprila 1992. godine. Žalba apelantice podnesena protiv predmetnog Rješenja je odbačena kao neblagovremena zaključkom Odsjeka, broj 05-050-14-1226-1/99 od 27. februara 2004. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-709/05 od 29. juna 2005. godine.

3. Okružni sud je presudom, broj U-96/05 od 3. maja 2006. godine, odbio kao neosnovanu tužbu apelantice kojom je tražila poništenje rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-709/05 od 29. juna 2005. godine, sa obrazloženjem da je Odsjek pravilno postupio kada je donio zaključak, broj 05-050-14-1226-1/99 od 27. februara 2004. godine, kojim je odbacio žalbu apelantice kao neblagovremenu, kao i da je pravilno postupio i drugostepeni organ kada je shodno članu 225. Zakona o opštem upravnom postupku odbio žalbu apelantice izjavljenu protiv naprijed navednog zaključka prvostepenog organa kao neosnovanu.

4. Apelantica je, 24. maja 2006. godine, podnijela Ministarstvu prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-709/05 od 29. juna 2005. godine. Zaključkom Ministarstva, broj 18.05/2-P688/06 od 13. septembra 2006. godine, odbačen je prijedlog apelantice za ponavljanje postupka kao neblagovremen, shodno članu 237. stav 1. i 2. Zakona o opštem upravnom postupku. Nezadovoljna navedenim zaključkom apelantica je tužbom pokrenula upravni spor.

5. Okružni sud je donio presudu, broj 013-0-U-06-000 141 od 27. aprila 2007. godine, kojom je odbio tužbu apelantice kao neosnovanu, istučući da ne postoje razlozi zbog kojih se po odredbi člana 10. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 109/05) može pobijati predmetni upravni akt. U obrazloženju presude sud je naveo da je apelantica prijedlog za ponavljanje postupka podnijele po proteku rokova iz člana 237. Zakona o opštem upravnom postupku te da je stoga Ministarstvo pravilno postupilo kada je osporenim zaključkom, broj 18.05/2-

P688/06 od 13. septembra 2006. godine, odbacilo prijedlog apelantice za ponavljanje postupka kao neblagovremen.

6. Apelantica navodi da je pobijanom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Ministarstvo i Okružni sud odlučivali o prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-709/05 od 29. juna 2005. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za ponavljanje predmetnog upravnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

9. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom presudom Okružnog suda, broj 013-0-U-06-000 141 od 27. aprila 2007. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo o pravu na dom, niti o pravu na imovinu apelantice u smislu člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, o građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravu na dom iz člana 8. Evropske konvencije i pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju se odlučivalo u upravnom postupku koji je okončan Rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-709/05 od 29. juna 2005. godine odnosno presudom Okružnom sudu, broj U-96/05 od 3. maja 2006. godine, a koje odluke nisu predmet ove apelacije. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana6. stav 1. Evropske konvencije, člana

8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1993/07 (F.Ć.) | Sudska praksa | Aktio