Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2139/07 (A. Z.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Komunalna taksa
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2139/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2139/07, rješavajući apelaciju Alice Zeće na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alice Zeće, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-U-07-000 268 od 4. jula 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Alica Zećo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 19. jula 2007.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-U-07-000 268 od 4. jula 2007. godine.
2. Rješavajući po tužbi apelanta u upravnom sporu koji je pokrenuo protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-95/07 od 17. aprila 2007. godine, Kantonalni sud donio je presudu, broj 007-0-U-07-000 268 od 4. jula 2007. godine, kojom je odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Sud je naveo da je osporenim rješenjem Ministrstva odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar, broj 10-7-05-15-22/07 od 10. januara 2007. godine, kojim je odbijena žalba apelanta kao poreznog (taksenog) obveznika izjavljena protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar, Porezne ispostave Grad Mostar (u daljnjem tekstu: Ispostava). Predmetnim rješenjem Ispostave apelantu je određeno plaćanje općinske komunalne takse za isticanje firme za 2005. godine u iznosu od 1.000,00 KM. Dalje je navedeno da su Odlukom o komunalnim taksama sa Tarifom Grada Mostara, u dijelu Tarifa komunalnih taksi, propisani različiti iznosi komunalnih taksi, iz kojih su vidljivi (i određeni) i različiti kriteriji na osnovu kojih su utvrđeni iznosi komunalnih taksi. Tako su u Tarifi komunalnih taksi, Tarifni br. 3. (koju apelant i osporava u smislu što tvrdi da nije u skladu sa čl. 11.2 (I) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), propisani različiti iznosi komunalnih taksi za istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim ili drugim prostorijama i objektima kojim se označava da određeno pravno lice obavlja djelatnost ili zanimanje. Za advokatske radnje utvrđen je iznos komunalne takse za istaknutu firmu od 1.000,00 KM godišnje. S obzirom na propisane iznose komunalne takse za istaknutu firmu, kako u odnosu između advokatskih kancelarija, tako i u odnosu između advokatskih kancelarije i ostalih pravnih i fizičkih lica, u pogledu utvrđenog iznosa komunalne takse za istaknutu firmu, nije uspostavljeno neopravdano razlikovanje (diskriminacija), te Odluka o komunalnim taksama Grada Mostara u dijelu Tarifa komunalni taksi, Tarifni br. 3. nije u neskladu sa čl. 11.2. (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kako se to navodi u tužbi apelanta. Stoga je Kantonalni sud je tužbu apelanta ocijenio neosnovanom.
3. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz navoda apelanta proizilazi da se žali da je mu je nepravilno utvrđena visina komunalne takse koju treba da plati na ime isticanja firme, odnosno advokatske kancelarije. Također navodi da Kantonalni sud u osporenoj presudi nije dao suštinsko obrazloženje, te da je proizvoljno primijenio zakon.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati komunalnu taksu, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Odluke o komunalnim taksama sa Tarifom Grada Mostara, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić