Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2467/07 (S. V., S. I. i B. Đ.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2467/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2467/07, rješavajući apelaciju Stane Vidović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stane Vidović, Stane Ilić i Boška Đuze, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 956 od 26. juna 2007. godine i presude Okružnog suda Banja Luka, broj Ž-248/05 od 14. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Stana Vidović, Stana Ilić i Boško Đuza (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mrkonjić Grada, koje zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonić Grada, podnijeli su 31. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 956 od 26. juna 2007. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-

248/05 od 14. juna 2006. godine. Zastupnik apelanta je 12. septembra 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda Mrkonić Grad (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-

44/03 od 18. aprila 2005. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, te je tužena PPDP «Zadružna trgovina» Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana da im po osnovu neisplaćenih plata, otpremnine i doprinosa isplati iznose kako je to precizirano u dispozitivu presude, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, uz nakadu troškove postupka u iznosu od 2.297,52 KM. Tačkom dva izreke presude apelanti su odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade štete po osnovu neisplaćenog toplog obroka i regresa.

3. Nezadovoljni navedenom presudom, apelanti i tužena su podnijeli žalbu Okružnom sudu, koji je presudom, broj Ž-248/05 od 14. juna 2006. godine, povodom žalbe tužene ukinuo presude Okružnog suda Banja Luka, broj Ž-248/05 od 14. juna 2006. godine, u dijelu koji se odnosi na neisplaćene plate za period od 1. decembra 2000. godine do 1. augusta 2002. godine i u tom dijelu tužbu odbacio kao neblagovremenu. Istom presudom, žalbu tužene je djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade štete za otpremninu sa pripadajućom kamatom, na način da su apelanti u ovom dijelu odbijeni sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim a dosuđeni iznos na ime troškova parničnog postupka snizio sa iznosa od 2.297,52 KM na 275,80 KM, dok je u ostalom dijelu žalba tužene odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu u kojem je tužena obavezana da drugoapelantici isplati doprinose za penziono invalidsko osiguranje. Sud je odbio žalbu apelanata i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom ( za isplatu toplog obroka i regresa).

4. Nezadovoljni drugostepenom presudom, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 956 od 26. juna 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da su apelanti imali svojstvo formalnih suparničara, te se dozvoljenost revizije morala cijeniti prema vrijednosti zahtjeva svakog tužitelja ponaosob. Kako niti za jednog od tužitelja vrijednost pobijanog dijela tužbenog zahtjeva ne ispunjava propisani imovinski cenzus od 10.000,00 KM za izjavljivanje revizije, revizija je odbačena kao nedozvoljena.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; »

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 956 od 26. juna 2007. godine, odbačena kao nedopuštena sa obrazloženjem da su apelanti formalni suparničari te da u konkretnom slučaju obzirom na vrijednost spora nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost revizije. S toga, a imajući u vidu tvrdnje apelanata prema kojim im je Vrhovni sud svojim arbitrarnim tumačenjem relevantnih odredbi o dozvoljenosti revizije, uskratio pravo na pristup sudu u revizionom postupku, vezano za formalne suparničare, Ustavni sud upućuje na svoju odluku broj AP 2683/07, od 14. februara 2008. godine. Obzirom na navedeno zadnji efektivan pravni lijek u slučaju apelanata bila je žalba drugostepenom sudu, a konačna odluka, u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova je dakle presuda Okružnog suda, broj Ž-248/05 od 14. juna 2006. godine.

9. S obzirom na to da je zastupniku apelanta presuda Okružnog suda, broj Ž-248/05 od 14. juna 2006. godine uručena 13. jula 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena su 31. augusta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda, broj Ž-248/05 od 14. juna 2006. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2467/07 (S. V., S. I. i B. Đ.) | Sudska praksa | Aktio