Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2523/07 (V. V.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2523/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2523/07, rješavajući apelaciju Vida Vujančevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vida Vujančevića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-

58/05 od 27. juna 2007. godine i presude Okružnog suda Banja Luka, broj U-282/04 od 7. juna 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vid Vujančević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, koga zastupa Ranko Vulić advokat iz Banja Luke, podnio je 6. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-58/05 od 27. juna 2007. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-282/04 od 7. juna 2005. godine.

2. Rješenjem Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Filijala Banja Luka, Poslovnica Čelinac (u daljnjem tekstu: Poslovnica), broj 62/12-54-01/04 od 8. maja 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond), broj 04-2510/04 od 6. augusta 2004. godine, priznato je apelantu i njegovoj supruzi pravo na zdravstveno osiguranje u skladu sa čl.28. i 53. tačka 8. Zakona o zdravstvenom osiguranju.

3. Presudom Okružnog suda, broj U-282/04 od 7. juna 2005. godine, odbijena je tužba apelanta kao neosnovana protiv drugostepenog rješenja, broj 04-2510/04 od 6. augusta 2004. godine. Zastupnik apelanta je 17. juna 2005. godine primio navedenu presudu.

4. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-282/04 od 7. juna 2005. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj Uvl-58/05 od 27. juna 2007. godine, kojom je zahtjev apelanta odbio na osnovu člana 48. i 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Republike Srpske" broj 12/94).

5. Apelant navodi da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Vezano za zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove, budući da u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Slijedeći praksu Evropskog suda i Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke u pravilu, pa tako i u upravnom sporu, ne smatra efektivnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi odluku o dopustivosti Ustavnog suda, broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine).

9. Obzirom da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude odbijen, Ustavni sud zaključuje da se u apelantovom slučaju radilo o neefektivnom pravnom lijeku iz čega slijedi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj U-282/04 od 7. juna 2005. godine.

10. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 17. juna 2005. godine uručena presuda Okružnog suda, broj U-282/04 od 7. juna 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2523/07 (V. V.) | Sudska praksa | Aktio