Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2573/07 (O. M.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2573/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2573/07, rješavajući apelaciju Omera Muharemovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Muharemovića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001290 od 3. jula 2007. godine, i Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1195/04 od 7. augusta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Omer Muharemović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, koga zastupaju Rifat Konjić i Nihad Konjić, advokati iz Tuzle, podnio je 14. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001290 od 3. jula 2007. godine, i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1195/04 od 7. augusta 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-126/04 od 24. juna 2004. godine, obavezani su «Rudnici Kreka» d.o.o (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 11.720,00 KM i to: za duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti 1.720,00, za fizičke bolove 4.200,00 KM, za strah 3.300,00 KM i za duševne bolove zbog naruženosti 2.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 24. juna 2004. godine do isplate, kao i da naknadi troškove postupka od 617,00 KM, dok je preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev odbijen.
3. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1195/04 od 7. augusta 2006. godine, žalba tuženog je djelimično uvažena i u dosuđujućem dijelu prvostepena presuda je preinačena snižavanjem iznosa i to: za duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti sa 1.720,00 KM na 1.360,00 KM, za fizičke bolove sa 4.200,00 KM na 1.500,00 KM, za strah sa 3.300,00 na 640,00 KM i za duševne bolove zbog naruženosti sa 2.500,00 KM na 1.200,00 KM, odnosno snižena ukupna naknada sa 11.720,00 KM na 4.416,00 KM, kao i troškovi postupka sa 617,00 KM na 232,50 KM. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
4. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem, broj 070-0-Rev-06-001290 od 3. jula 2007. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravosnažno odbijenom dijelu zahtjeva za naknadu nematerijalne štete iznosi 7.304,00 KM (za koliko je po žalbi tuženog preinačena prvostepena presuda), pa je revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju ima uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelant protiv Presude Kantonalnog suda, broj Gž-1195/04 od 7. augusta 2006. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-
1195/04 od 7. augusta 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu presuda Okružnog suda, broj Gž-1195/04 od 7. augusta 2006. godine, uručena prije 3. jula 2007. godine. godine, kada je Vrhovni sud odlučio o reviziju protiv navedene drugostepene presude, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2007. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda, broj Gž-1195/04 od 7. augusta 2006. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić