Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2915/06 (S. G., S. D., Š. H., S. I.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2915/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2915/06, rješavajući apelaciju Safije Gluhalić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safije Gluhalić, Senahida Demirovića, Šeherzade Hadžidedić, Semira Ibrišimovića, Safije Šahbazović-Hrnjica, Jasenka Pavlovića, Ekrema Bajrića, Azire Redžić i Sadete Selimović, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-673/05 od 20. septembra 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Bihaću, broj PR-862/01 od 18. maja 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Safija Gluhalić, Senahid Demirović, Šeherzada Hadžidedić, Semir Ibrišimovića, Safija Šahbazović-Hrnjica, Jasenko Pavlović, Ekrem Bajrić, Azira Redžić i Sadeta Selimović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća koje zastupa Nazif Cerić, advokat iz Bihaća, podnijeli su, 24. oktobra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj RSŽ-673/05 od 20. septembra 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-862/01 od 18. maja 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj PR-862/01 od 18. maja 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj RSŽ-673/05 od 20. septembra 2006. godine, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da im Kantonalna bolnica «Dr. Irfan Ljibijankić u Bihaću (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Unsko-sanski kanton (u daljnjem tekstu: drugotuženi) isplate neisplaćena plate za period od 1. septembra 1994. godine do 31. decembra 1995. godine, sa kamatama i troškovima postupka.
3. Obrazlažući presudu, Općinski sud je zaključio da je u odnosu na prvotuženog prigovor zastare potraživanja osnovan, s obzirom da period obuhvaćen tužbenim zahtjevom su neisplaćene plaće od 1. septembra 1994. godine do 31. decembra 1995. godine, a pojedinačne tužbe apelanata sudu podnesene u martu 2003. godine, dakle nakon isteka roka od 3 godine od dospjeća plaćanja svakog pojedinačnog iznosa plaće pa je u smisli člana 372. Zakona o o bligacionim odnosima nastupila apsolutna zastara navedenih potraživanja. Sud je nadalje ocijenio da izdavanje potvrde o neisplaćenim plaćama apelantima nema karakter priznanja duga koji bi za posljedicu imao prekid zastare, kako su tvrdili apelanti, jer potvrda ne sadrži izjavu o priznanju duga već stanje duga kao činjenicu o kojoj kod prvotuženog postoji službena evidencija, pa prvotuženi nije mogao odbiti izdavanje potvrde. U odnosu na drugotuženog, Općinski sud smatra da je prigovor nedostatka pasivne legitimacije osnovan, jer su apelanti bili u radnom odnosu kod prvotuženog, koji je «samostalna pravna osoba» kod koje su apelanti mogali ostvarivati prava iz radnog odnosa.
4. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepene presude donio presudu kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio, ocjenjujući da je Općinski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, dajući valjane razloge u pogledu zastare potraživanja i nedostatka pasivne legitimacije.
5. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja glasi: «Svako bez razlike ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad» te navode da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja, da su diskriminisani u ostvarenju prava na naknadu tzv. «ratnih» plaća u odnosu na druge budžetske korisnike, predlažu da se osporene presude ukinu i tuženim naloži da im isplate zarađene a neisplaćene plaće.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Apelanti navode povredu prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Imajući u vidu ovakve navode apelanata, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zašti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. Budući, dakle, da prava iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koja se apelanti u konkretnom slučaju pozivaju, nisu zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić