Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3058/07 (R. Š.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3058/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3058/07, rješavajući apelaciju Ravijojle Šormaz, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ravijojle Šormaz, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Gž-07-
000 463 od 7. septembra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Srebrenici, broj Rs-243/05 od 16. maja 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ravijojla Šormaz (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bratunca, podnijela je 16. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gž-07-000 463 od 7. septembra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-243/05 od 16. maja 2007. godine.
2. Rješavajući po tužbi koju je apelantica podnijela protiv Republike Srpske - Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate otpremnine u iznosu od 2.188,32 KM i naknade plate na ime otkaznog roka u trajanju od dva mjeseca u iznosu od 729,44 KM, a sve povodom prestanka radnog odnosa kod tuženog, Osnovni sud donio je rješenje, broj Rs-243/05 od 16. maja 2007. godine, kojim je odbacio tužbu apelantice kao neblagovremenu. Osnovni sud je obrazložio da je rješenjem tuženog, broj 01-2147/02 od 20. decembra 2002. godine, apelantici prestao radni odnos, te da je u skladu sa članom 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, apelantica imala mogućnost da protiv rješenja tuženog u roku od osam dana od dana uručenja rješenja podnese prigovor funkcioneru koji rukovodi državnim organom, a koji je obavezan da u roku od petnaest dana odluči o prigovoru. Nadalje, navedeno je da se apelantica, u slučaju da nije odlučeno po njenom prigovoru u zakonskom roku, ili ako je nezadovoljna odlukom funkcionera organa, mogla obratiti nadležnom sudu u roku od petnaest dana od dana isticanja roka za odlučivanje o prigovoru, odnosno od dostave odluke o prigovoru. Međutim, kako je utvrđeno da je apelantica tužbu nadležnom sudu podnijela 12. jula 2005. godine, Osnovni sud je zaključio da je njena tužba neblagovremena.
3. Odlučujući o žalbi apelantice podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda, broj Rs-243/05 od 16. maja 2007. godine, Okružni sud donio je rješenje, broj 012-0-Gž-07-000 463 od 7. septembra 2007. godine, kojim je žalbu apelantice odbio kao neosnovanu, i potvrdio prvostepeno rješenje. Okružni sud je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda u ožalbenom rješenju kojim je apelanticina tužba odbačena kao neblagovremena, jer je apelantica, iako je tražila internu zaštitu od poslodavca, ipak podnijela tužbu nadležnom sudu, prvi put 21. maja 2003. i drugi put 12. jula 2005. godine, te su njene tužbe neblagovremene, jer je utvrđeno da je kranji rok za obraćanje sudu za apelanticu istekao 2. marta 2003. godine.
4. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelanticina tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa je rješenjem Osnovnog suda, broj Rs-243/05 od 16. maja 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gž-07-000 463 od 7. septembra 2007. godine, odbačena kao neblagovremena.
8. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, već je njena tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da je apelantica, nakon obraćanja poslodavcu podnijela tužbu nadležnom sudu po isteku zakonom propisanog roka. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu nadležnom sudu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije efektivno iscrpila sve raspoložive pravne lijekove, već je samo formalno, van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić