Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3103/07 («Petica Plus» d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Komunalna taksa
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3103/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3103/07, rješavajući apelaciju «Petica plus» d.o.o Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Petica plus» d.o.o Mostar, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-U-07-000 376 od 12. novembra 2007. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-183/2007 od 15. maja 2007. godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar, broj 10-7-05-15-83/07 od 22. januara 2007. godine, i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar-Porezna ispostava Grada Mostara, broj 10-7/1-15-KT-787/06 od 16. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Petica Plus» d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 20. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-U-07-000 376 od 12. novembra 2007. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-183/2007 od 15. maja 2007. godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-7-05-15-83/07 od 22. januara 2007. godine, i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Mostar-Porezna ispostava Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Porezna ispostava), broj 10-7/1-15-KT-787/06 od 16. novembra 2006. godine.
2. Rješenjem Porezne ispostave, broj 10-7/1-15-KT-787/06 od 16. novembra 2006. godine, apelantu, kao poreznom obvezniku, određeno je plaćanje komunalne takse za držanje sredstava za igru i zabavu za 2005. godinu u iznosu od 5.000,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Odlukom o komunalnim taksama («Službeni glasnik Grada Mostara» br. 7/05 i 5/06) propisano da je svako pravno ili fizičko lice koje je registrirano za obavljanje djelatnosti na osnovu rješenja nadležnog organa, a djelatnost obavlja na području Grada Mostara, dužno da plati komunalnu taksu, koja prema Tarifi komunalnih taksi iznosi 5.000,00 KM i plaća se godišnje.
3. Porezna uprava, odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Porezne ispostave, broj 10-
7/1-15-KT-787/06 od 16. novembra 2006. godine, donijela je rješenje, broj 10-7-05-15-83/07 od 22. januara 2007. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Porezne uprave, broj 10-7-05-15-83/07 od 22. januara 2007. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 07-15-183/07 od 15. maja 2007. godine, kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
5. Protiv rješenja Ministarstva, broj 07-15-183/07 od 15. maja 2007. godine, apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom, broj 007-0-U-07-000 376 od 12. novembra 2007. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. U obrazloženju svoje presude Kantonalni sud je naveo da je članom 16. Odluke o komunalnim taksama, koja je stupila na snagu 2. avgusta 2005. godine, propisano da sa danom stupanja na snagu te odluke prestaju se primjenjivati sve odluke iz ove oblasti koje su se do tada primjenjivale. S obzirom da je prvostepeno rješenje doneseno 16. novembra 2006. godine, dakle nakon stupanja na snagu predmetne odluke, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanta da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odluke koje su raninije bile na snazi, odnosno da se Odluka o komunalnim taksama iz 2005. godine nije mogla primijeniti za cijelu godinu, budući da je u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja jedini propis kojim se određivala visina komunalne takse bila upravo predmetna odluka.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati komunalnu taksu, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Odluke o komunalnim taksama, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant je, takođe, naveo da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-652/08 od 3. aprila 2008. godine). Shodno tome, a imajući u vidu da je u prethodnoj tački ove odluke konstatirano da je apelantova obaveza na uplatu poreza zasnovana na propisima koji reguliraju predmetnu oblast, a kako u konkretnom slučaju nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, Ustavni sud zaključuje da su i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić