Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3112/07 (M. T.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3112/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3112/07, rješavajući apelaciju Miloša Terzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Terzića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-

07-002531 od 24. oktobra 2007. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-P-07-005406 od 28. septembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Terzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-07-002531 od 24. oktobra 2007. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-P-07-005406 od 28. septembra 2007. godine.

2. Rješavajući po apelantovoj tužbi i prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja koju je podnio protiv Direkcije za puteve Kantona Sarajevo, radi smetanja posjeda, Općinski sud donio je rješenje, broj 065-0-P-07-005406 od 30. augusta 2007. godine, kojim je vratio tužbu i prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja apelanta na ispravku i dopunu, jer je potrebno da apelant opredijeli tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari, tako što će navesti u čemu se ogleda čin smetanja posjeda i način povrata u pređašnje stanje, a sve u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

3. Nakon što je apelant 4. septembra 2007. godine, postupajući po rješenju Općinskog suda, broj 065-0-P-07-005406 od 30. augusta 2007. godine, dostavio podnesak u kojem dopunjava svoju tužbu, Općinski sud je ponovo donio rješenje, broj 065-0-P-07-005406 od 9. septembra 2007. godine, kojim je apelantu vratio tužbu i prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja na ispravku i dopunu, jer je potrebno da apelant pravilno označi tuženog, obzirom na to da je u tužbi kao tuženog označio Direkciju za puteve Kantona Sarajevo, a predložio je da u dispozitivu rješenja sud fizičkim licima zabrani smetanje posjeda. Nadalje, navedeno je da je potrebno da apelant, u skladu sa članom 276. stav 3. Zakona o parničnom postupku, označi potraživanje čije osiguranje traži predloženom mjerom osiguranja, te odredi kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjere osiguranja, kao i da navede činjenice na kojima zasniva tužbeni zahtjev i predloži dokaze kojim se ti navodi potrekpljuju.

4. Apelant je 19. septembra 2007. godine ponovo dostavio podnesak Općinskom sudu, u skladu sa rješenjem, broj 065-0-P-07-005406 od 9. septembra 2007. godine.

5. Međutim, Općinski sud donio je rješenje, broj 065-0-P-07-005406 od 28. septembra 2007. godine, kojim je tužbu i prijedlog apelanta za donošenje mjere osiguranja odbacio. Općinski sud je obrazložio da je apelant podneskom od 19. septembra 2007. godine tužbu i prijedlog vratio bez ispravke i dopune, pa je, stoga sud, primjenom odredaba člana 336. Zakona o parničnom postupku, tužbu i prijedlog odbacio.

6. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda, broj 065-0-P-07-005406 od 28. septembra 2007. godine, Kantonalni sud donio je rješenje, broj 009-0-Gž-07-002531 od 24. oktobra 2007. godine, kojim je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

7. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, odredbom člana 336. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06) propisano je sljedeće: (1)Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud ce podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit ce rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana. (2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku odredenom za dopunu ili ispravku, smatrat ce se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. (3) Smatrat ce se da je podnesak povucen ako ne bude vracen sudu u odredenom roku, a ako bude vracen bez ispravke odnosno dopune, odbacit ce se. (4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud ce pozvati podnositelja da ih u odredenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud ce podnesak odbaciti.

11. Stoga, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelant je morao dopuniti i ispraviti svoj tužbeni zahtjev i prijedlog za donošenje mjere osiguranja u skladu sa gore navedenim zakonskim odredbama. Propust apelanta da izvrši dopunu i ispravku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum tužbenog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po tužbi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3112/07 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio