Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3200/07 (H. F.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3200/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3200/07, rješavajući apelaciju Huseina Filipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Filipovića podnesena protiv obavještenja Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, broj 26137/07 od 25. septembra 2007. godine i odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/03/12997 od 6. novembra 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Filipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (u daljnjem tekstu: Evropski sud), broj 26137/07 od 18. septembra 2007. godine i odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj CH/03/12997 od 6. novembra 2006. godine.

2. Apelant je 14. februara 2003. godine podnio prijavu Komisiji u vezi sa povredom prava na jednakopravnost u provođenju imovinskih zakona, koja je odlukom, broj CH/03/12997 od 6. novembra 2006. godine, shodno Pravilima procedure Komisije, prijavu proglasila neprihvatljivom, s obzirom da je u pogledu činjeničnog i pravnog supstrata, uključujući i žalbene navode, ista kao aplikacija apelanta o kojoj je 26. aprila 2005. godine Evropski sud odlučio na zasjedanju komiteta od tri suca i proglasio prestavku neprihvatljivom. Međutim, apelant je ponovo 7. juna 2007. godine podnio aplikaciju Evropskom sudu. Obaviještenjem od 25. septembra 2007. godine apelant je upoznat da o ishodu postupka pred Evropskim sudom., koji je na zasjedanju komiteta od tri suca 18. septembra 2007. godine predstavku apelanta broj 26137/07, proglasio neprihvatljivom.

3. Apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz čl. II/2., II/3.d), II/3.e), II/3.f), II/3.k), II/3.m) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5., 6., 8., 13., 14., 17. i 41. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

5. Ustavni sud naglašava, da su Ustav Bosne i Hercegovine i Sporazum o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) usvojeni istovremeno, 14. decembra 1995. godine, kao aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pa treba smatrati da odredbe ova dva aneksa dopunjuju jedan drugog i djeluju paralelno. Iz ovog proizilazi da odredbe sadržane u Sporazumu ne mogu biti u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci AP-1517/06 od 27. juna 2006. godine naveo da je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) uspostavljen Aneksom VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, i da ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava a da apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda ima za osnov člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine koji mu omogućava jurisdikciju s obzirom na «odluku bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini» te je Ustavni sud u toj odluci zaključio da autori ovih odredaba nisu imali namjeru da Dom bude uključen među institucije koje treba da budu nadležne da pitanja u vezi sa ljudskim pravima dostavljaju Ustavnom sudu na preliminarna razmatranja niti im je bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljeneni.

6. Analizirajući dalje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine (član VI/4.) i Sporazuma (član XI/3), evidentno je da su i odluke Ustavnog suda i odluke Doma konačne i obavezujuće. Obzirom da su navedene odredbe usvojene u isto vrijeme proizilazi da niti jedna od ovih institucija nije nadležna da revidira odluke one druge već je namjera autora bila da u pogledu pitanja ljudskih prava Ustavni sud i Dom treba da funkcioniraju kao paralelne institucije, da ni jedna od njih nije nadležna da se miješa u rad one druge, a da je u pojedinim slučajevima ostavljeno na raspolaganje podnosiocima zahtjeva da naprave izbor između alternativnih pravnih lijekova. (vidi, inter alia, Ustavni sud odluka broj U-7/98 od 26. februara 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 9/99).

7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav (vidi odluku broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01) da se Dom, ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njegove odluke, jer Dom vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Obzirom da je Komisija nakon prestanka postojanja Doma prema posebnom sporazumu preuzela mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine to proizilazi da se navedeni stav odnosi i na odluke Komisije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan za odlučivanje u konkretnom slučaju.

8. Obzirom da apelant apelacijom osporava i obavijest Evropskog suda, Ustavni sud ponovo podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Prema tome, Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o apelacijama izjavljenim protiv odluka ili obaviještenja Evropskog suda. U konkretnom slučaju, apelacija je izjavljena upravo protiv obavještenja Evropskog suda, broj 26137/07 od 25. septembra 2007. godine o neprihvatljivosti apelantove prijave.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3200/07 (H. F.) | Sudska praksa | Aktio