Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3212/06 (M.B.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3212/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. rujna 2008. godine u predmetu broj AP 3212/06, rješavajući apelaciju M.B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.B. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0- Uvp-06-000103 od 30. kolovoza 2006. godine i Presude Kantonalnog suda Mostar broj U-979/05 od 27. siječnja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog je 29. studenoga 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp- 06-000103 od 30. kolovoza 2006. godine i Presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-979/05 od 27. siječnja 2006. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva trgovine Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-05-1330/04 od 21. srpnja 2004. godine, u upisnik turističkih zajednica upisana je izmjena osobe ovlaštene za zastupanje Turističke zajednice Županije Zapadnohercegovačke (u daljnjem tekstu: Turistička zajednica) sa sjedištem u Ljubuškom, te je određeno da je Ivan Matić iz Ljubuškog u svojstvu predsjednika ovlašten za zastupanje Turističke zajednice.
3. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je, kao dotadašnji predsjednik Turističke zajednice, podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj U-979/05 od 27. siječnja 2006. godine odbio tužbu kao neutemeljenu. U obrazloženju presude je navedeno da je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom odredaba Zakona o turističkim zajednicama i promicanju turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine i odredbama Pravilnika o obrascima i načinu vođenja upisnika turističkih zajednica, te sukladno odredbama Statuta Turističke zajednice.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za izvanrednim preispitivanjem Presude Kantonalnog suda broj U-979/05 od 27. siječnja 2006. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Uvp-06-000103 od 30. kolovoza 2006. godine kojom je apelantov zahtjev odbio sukladno članku 46. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima.
5. Apelant navodi da su pobijanim presudama povrijeđena njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu udruživanja iz članka II/3.(i) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 11. Europske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.»
7. Obzirom da apelant smatra da je pobijanim rješenjem, kojim je izvršena promjena osobe ovlaštene za zastupanje zajednice Županije Zapadnohercegovačke, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi jesu li garancije predviđene navedenim člankom uopće primjenjive na apelantov slučaj.
8. U svezi s tim Ustavni sud konstatira da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantiraju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obveza. Ovo se pravo ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obveze. Pojam građanskih prava i obveza je autonoman i određuje se na temelju zasebnih činjenica u svakome predmetu (vidi Europski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. srpnja 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 28. lipnja 1978. godine, stavak 88). Ključna stvar kod određivanja je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obveze (vidi Europski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. listopada 1989. godine, stavak 47).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 146/05 od 20. prosinca 2005. godine i broj AP 65/06 od 9. svibnja 2007. godine), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudbeni registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudbeni registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudbeni registar vrši po pravilima izvanparničnoga postupka, te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava sudionika zbog čega članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na apelantov slučaj. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnome postupku izmjene rješenja o upisu u upisnik turističkih zajednica u dijelu koji se odnosi na određivanje osoba ovlaštenih za zastupanje, nije odlučivano o građanskim pravima i obvezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obveze. Budući garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, za Ustavni je sud očevidno da se predmetni postupak ne može dovesti u svezu sa člankom iz članka II/3.(i) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 11. Europske konvencije koji regulira da «svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja sa drugima…». Stoga, Ustavni sud konstatira da se u predmetnome postupku izmjene osobe ovlaštene za zastupanje nije odlučivalo o apelantovom pravu na okupljanje i udruživanje, pa se navodi apelanta o povredi ovoga prava moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
12. Ustavni sud, također, opaža da apelant smatra da je u konkretnome slučaju došlo do povrede prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. U svezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema pravnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz članka 14. Europske konvencije akcesorno pravo. To znači da ovaj članak ne osigurava neovisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovome članku neka osoba može pozvati samo u svezi sa «uživanjem prava i sloboda garantiranih Europskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekoga od garantiranih prava nije pretpostavka za primjenu članka 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj članak neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnoga slučaja ne ulaze «u opseg» garantiranoga prava (vidi Europski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. srpnja 1994. godine, serija A, broj 291-B, stavak 22).
13. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud već zaključio da su navodi o kršenju prava iz članka II/3.(e) i (i) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6. i 11. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa povredom ovih prava, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
14. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić