Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3218/07 (M. B.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3218/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3218/07, rješavajući apelaciju Murvete Begić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Murvete Begić, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-
778/04 od 20. decembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Banja Luka, 05-050-01-569/04 od 27. maja 2004. godine, i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Gradiška, broj 05-050-11-128 od 9. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Murveta Begić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupaju Marica Đukanović i Mile Kovačević, advokati iz Gradiške, podnijela je 27. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda u Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-778/04 od 20. decembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), 05-
050-01-569/04 od 27. maja 2004. godine, i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Gradiška (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-11-128 od 9. oktobra 2003. godine.
2. Rješavajući po zahtjevu apelantice za vraćanje u posjed stana u ulici Vidovdanska, broj 64/1 u Gradišci, Odsjek je donio zaključak, broj 05-050-11-128 od 9. oktobra 2003. godine, kojim je odbacio zahtjev apelantice kao neblagovremen, jer je isti podnesen nakon isteka zakonskog roka za podnošenje zahtjeva.
3. Apelantica je protiv rješenja Odsjeka, broj 05-050-11-128 od 9. oktobra 2003. godine, izjavila žalbu, ali je Minstarstvo donijelo rješenje, 05-050-01-569/04 od 27. maja 2004. godine, kojim je odbilo njenu žalbu kao neosnovanu i potvrdilo prvostepeno rješenje.
4. Rješavajući u upravnom sporu koji je apelantica tužbom pokrenula protiv rješenja Ministarstva, 05-050-01-569/04 od 27. maja 2004. godine, Vrhovni sud donio je presudu, broj U-
778/04 od 20. decembra 2006. godine, kojom je odbio tužbu apelantice kao neosnovanu. Vrhovni sud je obrazložio da je Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/98, 12/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat kod Ministarstva bio 19. april 2000. godine. Vrhovni sud je zaključio da je apelantica navedeni zahtjev podnijela 2. oktobra 2003. godine, tj. znatno nakon isteka pomenutog roka, te da su prvostepeni i drugostepeni organ pravilno odlučili kada su njen zahtjev odbacili kao neblagovremen.
5. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, odredbom člana 16. Zakona o prestanku primjene krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova je 19. april 2000. godine kod Ministarstva, odnosno 19. juni 2000. godine kod CRPC Komisije, a članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene propisano je da izuzetno od odredbe člana 16. ovog Zakona nosioci stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu mogu podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, tj. do 29. juna 2002. godine. Budući da je apelantica 2. oktobra 2003. godine podnijela zahtjev za povrat stana, slijedi da je zahtjev podnesen nakon isteka rokova iz gore citiranih članova, pa je isti odbačen kao neblagovremen.
9. Da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine
10. Kako apelantica nije blagovremeno podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspjela opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Odsjeku, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg nadležni organi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić