Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3240/07 (B. M.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3240/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3240/07, rješavajući apelaciju Bore Medića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bore Medića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0-Gvl-
07-000 006 od 11. oktobra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Boro Medić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, podnio je 29. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gvl-07-000 006 od 11. oktobra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.287/04 od 10. decembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž.302/05 od 14. februara 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu Federacija Bosna i Hercegovina, Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: tužena) na ime naknade štete za oduzeto vozilo»Golf I» isplati iznos od 5.000,00 KM, te isplati naknadu za nekorištenje predmetnog vozila u iznosu od 5,00 KM po danu od trenutka oduzimanja pa do donošenja presude uz obračunavanje redovne kamate, a od dana pravosnažnosti presude i zatezne kamate, kao i troškove postupka. Apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.360 KM.
3. Apelant je Kantonalnom sudu podnio prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, koji je rješenjem, broj 006-0-Gvl-07-000 006 od 9. jula 2007. godine, a koje je potvrđeno rješenjem istog suda, broj broj 006-0-Gvl-07-000 006 od 11. oktobra 2007. godine, odbio prijedlog apelanta. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da u konkretnom slučaju apelant u svojoj žalbi ponavlja iste razloge koje je naveo u žalbi protiv prvostepene odluke i u prijedlogu za ponavljanje postupka, a koje je razloge cijenio sud prilikom donošenja odluke, i koje je u potpunosti prihvatio i žalbeni sud zaključivši da je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka neosnovan budući da se u konbkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjetiza ponavljanje postupka iz članu 255. stav 1. tač. 2. i 6. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), iz kojih razloga je sud na osnovu ovlaštenja iz člana 263. stav 4. i člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP žalbu apelanta odbio.
4. Nezadovoljan navedenim odlukama apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu navodeći da osporava rješenje Kantonalnog suda kojima je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka, jer smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koja je donoseno u postupku u kojem je Kantonalni sud odbio prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj Gž.302/05 od 14. februara 2006. godine. Tom presudom je odbijena žalba apelanta i potvrđena presuda Općinskog suda broj P.287/04 od 10. decembra 2004. godine.
7. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
9. Ustavni sud primjećuje da se u postupku pred Općinskim sudom, u kojem je donesena presuda, broj P.287/04 od 10. decembra 2004. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, kojom je apelant odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom, odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak u kojem je donesena odluka koja je predmet ove apelacije, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa iz navedenih razloga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
10. Apelant također navodi da je pobijanim rješenjima povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku te se dakle predmetni postupak nije odnosio na apelantova imovinska prava. Stoga Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić