Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3241/07 (V. M.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3241/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3241/07, rješavajući apelaciju Vladimira Mavića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Mavića, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Rev-10/07 od 26. septembra 2007. godine i presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj Gž-41/06 od 13. marta 2007. godine i broj P-103/05 od 27. aprila 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Mavić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banje Luke, podnio je 29. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv, rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Rev-10/07 od 26. septembra 2007. godine i presuda Suda BiH, broj Gž-41/06 od 13. marta 2007. godine i broj P-103/05 od 27. aprila 2006. godine.
2. Rješavajući po tužbi apelanta protiv Bosne i Hercegovine – Uprave za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa, Sud BiH donio je presudu, broj P-103/05 od 27. aprila 2006. godine, kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio poništenje rješenja tuženog o prestanku radnog odnosa, broj 01-34-2448-29 od 24. febraura 2005. godine, vraćanje na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i naknadu nematerijalne štete nastale prekidom radnog odnosa u iznosu od 8.500,00 KM.
3. Apelant je protiv presude Suda BiH, broj P-103/05 od 27. aprila 2006. godine, izjavio žalbu, ali je drugostepeno građansko vijeće Suda BiH donijelo presudu, broj Gž-41/06 od 13. marta 2007. godine, kojom je žalbu apelanta odbilo i potvrdilo prvostepenu presudu.
4. Rješavajući o reviziji apelanta koju je izjavio protiv presude Suda BiH, broj Gž-41/06 od 13. marta 2007. godine, revizijsko vijeće Suda BiH donijelo je rješenje, broj Rev-10/07 od 26. septembra 2007. godine, kojim je odbacilo reviziju apelanta kao nedozvoljenu. Sud BiH je obrazložio da je članom 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni galsnik BiH», broj 36/04) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da se prvi dio tužbenog zahtjeva apelanta ne odnosi na novčani iznos, a apelant u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora tog dijela zahtjeva, niti je to prvostepeni sud utvrdio, te da ni vrijednost drugog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete u iznosu od 8.50,00 KM, također ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega je revizija nedopuštena.
5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Suda BiH, broj Rev-
10/07 od 26. septembra 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Suda BiH, broj Gž-41/06 od 13. marta 2007. godine. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 19. marta 2007. godine, uručena presuda Suda BiH, broj Gž-41/06 od 13. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. novembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Suda BiH.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić