Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3331/07 (S. S.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3331/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3331/07, rješavajući apelaciju Sanje Stupar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanje Stupar, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-

000 824 od 19. oktobra 2007. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Ž-06-000 154 od 29. maja 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanja Stupar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Grada, koju zastupa Borislav Stupar, podnijela je 6. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 824 od 19. oktobra 2007. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-000 154 od 29. maja 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-

21/05 od 22. januara 2007. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni tahtjev apelantice kojim je tražila da se obaveže tuženi DOO «Delta-Tex» Novi Grad (u daljnjem tekstu: tuženi) da joj isplati neisplaćene plate a po osnovu faktičkog rada za ukupno 11 mjeseci u periodu od 1. juna 2004. godine do 30. aprila 2005. godine u ukupnom iznosu od 1.200,00 KM, kao i da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim dispozitiva presude obavezana je apelantica da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 900,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv presude Osnovnog suda, broj RS-21/05 od 22. januara 2007. godine, Okružni sud je donio presudu, broj 011-0-Ž-06-000 154 od 29. maja 2007. godine kojom je žalbu apelantice odbio i potvrdi prvostepenu presuda.

4. Protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 154 od 29. maja 2007. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 824 od 19. oktobra 2007. godine odbacio reviziju. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 KM a budući da je apelantica kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.200,00 KM, sud je zaključio da je apelanticina revizija nedozvoljena. . Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3.)., iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP reviziju apelantice odbacio.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njeno pravo da ne bude podvrgnuta ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 824 od 19. oktobra 2007. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantice izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 154 od 29. maja 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelantice revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 154 od 29. maja 2007. godine.

10. S obzirom na to da je apelantici presuda Okružnog suda uručena 15. juna 2007. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. decembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3331/07 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio