Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1763/08 (L. Š.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1763/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1763/08, rješavajući apelaciju Luke Šimića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luke Šimića, podnesena zbog navodne povrede njegovih prava iz člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Luka Šimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vareša, dostavio je, 29. aprila 2008. godine, podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je registrovan pod brojem SU-28/08. Ustavni sud je 7. maja 2008. godine dostavio apelantu obrazac apelacije, koji je apelant popunio i 13. juna 2008. godine dostavio Ustavnom sudu. Apelant se u apelaciji žali da je Javno komunalno preduzeće Vareš (u daljnjem tekstu: preduzeće) povrijedilo njegovo pravo na rad iz člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 43/99, 32/00 i 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon o radu), jer ga nije vratilo na posao.

2. Apelant je prije izbijanja ratnih sukoba na području Bosne i Hercegovine bio zaposlen u preduzeću na radnom mjestu KV vozač. Preduzeće je dostavilo Ustavnom sudu rješenje broj 26-

2/94 od 2. februara 1994. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos sa danom 30. novembrom 1993. godine, zbog neopravdanog izostanka sa posla u trajanju dužem od 20 radnih dana uzastopno.

3. Apelant je, 25. januara 2000. godine, podnio zahtjev preduzeću za regulisanje radno-pravnog statusa u skladu sa članom 143. stav 2. Zakona o radu. Preduzeće je dopisom od 28. aprila 2000. godine pozvalo apelanta da u roku od 8 dana po prijemu poziva dođe na informativni razgovor radi regulisanja radno-pravnog statusa, te da sa sobom ponese radnu knjižicu. Takođe, apelant je dopisom upozoren da će se smatrati da ne želi ostvariti svoja prava u skladu sa članom 143. Zakona o radu ukoliko se blagovremeno ne odazove pozivu. Prema informacijama koje je dostavilo preduzeće, apelant se nije odazvao na poziv.

4. Apelant je u apelaciji naveo da je podnio zahtjev preduzeću za ostvarenje svog prava na rad u skladu sa članom 143. Zakona o radu, ali da nije vraćen na posao, zbog čega smatra da su povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.a), II/3.d), II/3.f), II/3.j) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant se žali da je preduzeće povrijedilo njegova prava iz člana 143. Zakona o radu, jer ga nije vratilo na posao.

8. Ustavni sud podsjeća da je članom 143. st. 1. Zakona o radu propisano da zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu tog zakona zatekao na čekanju posla, ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad, dok je stavom 2. istog člana određeno da zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostave radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom periodu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat će se, takođe, zaposlenikom na čekanju posla. Članom 143a. Zakona o radu, propisano je da zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno u članu 143. stav 1. i 2. može u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu tog zakona podnijeti žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu, koju formira kantonalni ministar nadležan za poslove rada.

9. Shodno gore citiranom članu 143a. Zakona o radu, apelant je imao mogućnost da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu tog zakona podnese žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu, što nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1763/08 (L. Š.) | Sudska praksa | Aktio