Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1811/08 (D. D.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1811/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1811/08, rješavajući apelaciju Dragice Dobrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Dobrić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-07-

000 147 od 26. marta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj Rs-162/05 od 2. februara 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Dobrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Ružica Topić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 16. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 147 od 26. marta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-162/05 od 2. februara 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj Rs-162/05 od 2. februara 2007. godine utvrđeno je da postoji potraživanje apelantice prema tuženom «Mittal-rudnici» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) na ime naknade plata za period od 16. avgusta 2004. do 19. novembra 2005. godine i od 19. novembra 2004. do 19. marta 2005. godine u ukupnom iznosu od 161,83 KM, kao i da postoji potraživanje tuženog prema apelantici na ime više isplaćene otpremnine u iznosu od 1.873,00 KM, te da se navedeno potraživanje apelantice ugasilo prebijanjem sa potraživanjem tuženog. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi kao nezakonita Odluka tuženog o otkazu ugovora o radu broj 81-208/04 od 19. novembra 2004. godine, te u dijelu koji se odnosi na isplatu plata za period od 14. jula 2004. do 7. novembra 2006. godine, isplatu regresa, zimnice, ogrijeva i razlike otpremnine. Odbačena je kao neblagovremena tužba apelantice u dijelu koji se odnosi na isplatu plata, regresa, zimnice i ogrijeva za period od 1. januara 1994. do 16. juna 2004. godine, te u dijelu u kojem je tražila poništenje čl. 2., 3. i 4. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključila sa RŽR «Ljubija» Prijedor. Obavezan je tuženi da iznos iz stava 1 presude registruje kod Fonda PIO RS i uplati odgovarajuće doprinose apelantici po osnovu penzijko-invalidskog osiguranja i osiguranja za slučaj nezaposlenosti.

3. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-

162/05 od 2. februara 2007. godine, donio je Presudu broj 011-0-Ž-07-000 147 od 26. marta 2008. godine kojom je žalba apelantice djelimično uvažena, prvostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem je utvrđeno da postoji potraživanje apelantice na ime naknade plata u ukupnom iznosu od 161,83 KM, u dijelu u kojem je utvrđeno da postoji potraživanje tuženog u iznosu od 1.873,00 KM, da se navedeno potraživanje apelantice ugasilo prebijanjem sa potraživanjem tuženog, u dijelu u kojem je tuženi obavezan na uplatu doprinosa, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev apelantice za isplatu plata za period od 16. avgusta 2004. do 7. novembra 2006. godine i isplatu razlike otpremnine, kao i u dijelu u kojem je tražila da se poništi Odluka tuženog o otkazu ugovora o radu broj 81-208/04 od 19. novembra 2004. godine, pa je predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U preostalom dijelu žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 147 od 26. marta 2008. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.

5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju apelantica je protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-

000 147 od 26. marta 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zapaža da je revizija u ovom slučaju djelotvoran pravni lijek, budući da pobijani dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, koji je propisan odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03). S obzirom da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1811/08 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio