Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1829/08 (T. Š.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1829/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1829/08, rješavajući apelaciju Tatjane Šarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tatjane Šarić, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-06-
000 159 od 19. marta 2008. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-664/05 od 18. septembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Tatjana Šarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Radovan Stamenić, advokat iz Banje Luke, podnijela je, 17. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-06-000 159 od 19. marta 2008. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-664/05 od 18. septembra 2006. godine.
2. Rješenjem Minstarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: OMI Banja Luka) broj 05-050-02-02-489/2000 od 8. maja 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Minstarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-050-01-690/03 od 15. septembra 2003. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana u Banjoj Luci, bliže opisanog u dispozitvu prvostepenog rješenja.
3. Apelantica je protiv rješenja Ministarstva broj 05-050-01-690/03 od 15. septembra 2003. godine podnijela tužbu, koju je Vrhovni sud uvažio presudom broj U-1213/03 od 9. juna 2004. godine i poništio osporeni akt.
4. Postupajući po presudi Vrhovnog suda broj U-1213/03 od 9. juna 2004. godine, Ministarstvo je rješenjem broj 05-050-01-1035/04 od 4. novembra 2004. godine, poništilo rješenje OMI Banja Luka broj 05-050-02-02-489/2000 od 8. maja 2003. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
5. U ponovnom postupku, OMI Banja Luka je donijelo rješenje broj 05-050-02-02-
489/00-1 od 30. decembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-
741/05 od 7. jula 2005. godine, kojim je odbijen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana.
6. Protiv rješenja Ministarstva broj 05-050-01-741/05 od 7. jula 2005. godine, apelantica je podnijela tužbu, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu presudom broj U-664/05 od 18. septembra 2006. godine.
7. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-664/05 od 18. septembra 2006. godine, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan presudom broj 118-0-Uvp-06-000 159 od 19. marta 2008. godine.
8. Apelantica se žali da je u postupku povrata stana povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. Apelantica se žali na presudu Okružnog suda broj U-664/05 od 18. septembra 2006. godine, kojom je pravosnažno okončan postupak po njenom zahtjevu za povrat stana, te na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-000 159 od 19. marta 2008. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda.
12. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
13. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njenom slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
14. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda U-664/05 od 18. septembra 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je presuda Vrhovnog suda donesena 19. marta 2008. godine, Apelantica je, dakle, presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. juna 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić