Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1849/08 (M. Đ.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1849/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1849/08, rješavajući apelaciju Marinka Đurice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Đurice podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-08-
000 115 od 26. marta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj Rs-61/05 od 21. januara 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Marinko Đurica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Ružica Topić, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 115 od 26. marta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-61/05 od 21. januara 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj Rs-61/05 od 21. januara 2008. godine poništena je kao nezakonita Odluka tuženog «Mittal-rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) o otkazu ugovora o radu broj 81-114/04 od 29. oktobra 2004. godine, te je naloženo tuženom da vrati apelanta na radno mjesto koje odgovara njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti. Utvrđeno je da postoji potraživanje apelanta prema tuženom za period od 16. avgusta 2004. do 15. februara 2005. godine u iznosu od 927,00 KM, kao i da postoji potraživanje tuženog prema apelantu na ime više isplaćene otpremnine u iznosu od 100,47 KM, te da se potraživanje tuženog ugasilo prebijanjem sa potraživanjem apelanta. Obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade plata za period od 16. avgusta 2004. do 15. februara 2005. godine i na ime izgubljene zarade za period od 15. februara 2005. do 15. novembra 2007. godine isplati ukupan iznos od 17.760,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pjedinačnog iznosa do konačne isplate. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta u dijelu koji se odnosi na isplatu plata za peroid od 14. marta do 16. avgusta 2004. godine, isplatu regresa, ogrijeva i zimnice za 2005., 2006. i 2007. godinu, kao i isplatu otpremnine. Odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta u dijelu koji se odnosi na isplatu plata, regresa, ogrijeva i zimnice za period od 14. marta 2002. do 14. marta 2004. godine. Obavezan je tuženi da iznos iz stava 2 izreke presude registruje kod Fonda PIO RS i uplati odgovarajuće doprinose za apelanta po osnovu penzijko-invalidskog osiguranja i za slučaj nezaposlenosti, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 724,50 KM.
3. Okružni sud, odlučujući o žalbama apelanta i tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-61/05 od 21. januara 2008. godine, donio je Presudu broj 011-0-Ž-08-000 115 od 26. marta 2008. godine kojom je žalba apelanta djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen prigovor kompenzacije tuženog, pa je tuženi obavezan da apelantu na ime naknade plata za period od 12. avgusta 2004. do 15. februara 2005. godine isplati iznos od 987,44 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da za navedeni period uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti nadležnim fondovima. Prvostepena presuda je preinačena u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka tako što je tuženi obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 1921,00 KM. Žalba apelanta u preostalom dijelu, kao i žalba tuženog, su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 115 od 26. marta 2008. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 115 od 26. marta 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Imajući u vidu da je apelant postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 41.085,37 KM, od čega mu je dosuđeno 18.747,44 KM, Ustavni sud zapaža da je revizija u ovom slučaju djelotvoran pravni lijek, budući da pobijani dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, koji je propisan odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03). S obzirom da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić