Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-303/08 (M. A.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-303/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-303/08, rješavajući apelaciju Mehmeda Alispahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Alispahića, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Alispahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je, 24. januara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). S obzirom da apelacija nije sadržala potrebne elemente u smislu člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je, 5. juna 2008. godine, zatraženo da dopuni apelaciju tako da navede navode i činjenice na kojima se zasniva njegova apelacija, da označi i dostavi odluke koje osporava apelacijom, te da navede odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini za koje smatra da su povrijeđene osporenim odlukama. Apelant je, 16. juna 2008. godine, dostavio dopunu apelacije u kojoj je kao osporenu odluku naveo presudu Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-42/01 od 20. novembra 2002. godine, te je tražio da Rudnik mrkog uglja Banovići u Banovićima (u daljnjem tekstu: rudnik) izvrši eksproprijaciju njegovih nekretnina u Banovićima, odnosno da izda odobrenje za građenje na tim nekretninama.
2. Iz apelantovih navoda i podataka iz spisa predmeta proizilazi da je apelant vlasnik kuće i zemljišta u blizini rudnika, te da je usljed radova na površinskoj eksploataciji uglja u rudniku došlo do oštećenja na njegovoj kući. Iz tog razloga, apelant je podnio tužbu Općinskom sudu protiv rudnika radi naknade štete.
3. Odlučujući po apelantovoj tužbi, Općinski sud je donio presudu broj P-42/01 od 20. novembra 2002. godine, kojom je usvojen njegov tužbeni zahtjev te je rudnik obavezan da mu na ime naknade štete radi sanacije oštećenja na stambenom objektu isplati iznos od 3.341,80 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu isplati troškove parničnog postupka. U pouci o pravnom lijeku predmetne presude navedeno je da se protiv te presude može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Tuzli u roku od 15 dana od dana prijema presude.
4. Apelant je naveo u apelaciji da se nije žalio na presudu Općinskog suda jer prema nalazu vještaka nije bilo osnova za podnošenje žalbe, te da nema primjedbi na nalaz vještaka kao i na iznos koji mu je dosuđen predmetnom presudom. Međutim, apelant se žali da i dalje dolazi do oštećenja na kući zbog radova na površinskoj eksploataciji uglja u rudniku, te zbog toga traži da mu rudnik izda građevinsku dozvolu za izgradnju drugog objekta na predmetnom zemljištu ili da izvrši potpunu eksproprijaciju njegovih nekretnina.
5. Takođe, apelant se obraćao rudniku sa zahtjevom za dostavu mišljenja o mogućnosti podizanja građevinskog objekta na predmetnom zemljištu. Rudnik je dao mišljenje da se zemljišna parcela k.č. 251 zv. „Lisac“ u površini od 3.640 m² KO Tulovići, nalazi unutar projektovane granice eksploatacionog polja, pa bi usljed rudarskih radova moglo doći do oštećenja građevinskog objekta koji bi bio izgrađen na navedenoj parceli.
6. Apelant se žali da je odbijanjem rudnika da mu izda građevinsku dozvolu za izgradnju kuće na predmetnom zemljištu ili da izvrši potpunu eksproprijaciju njegovih nekretnina, povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Nadalje, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je «na svakoj državi potpisnici sporazuma da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uslove za pokretanje postupka» (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 39, stav 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sustavu» (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije , serija A broj 24, stav 48). Prema tome, zaštita ustavnih prava apelanta je, prije svega zadatak upravnih organa i redovnih sudova.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant kao osporenu odluku naveo presudu Općinskog suda broj P-42/01 od 20. novembra 2002. godine, ali je u apelaciji naveo kako nema primjedbi na iznos koji mu je tom presudom dosuđen. U svakom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa poukom o pravnom lijeku predmetne presude i, tada važećem Zakonu o parničnom postupku, podnio žalbu protiv te presude Kantonalnom sudu u Tuzli. Takođe, apelant se žali jer rudnik odbio da mu izda građevinsku dozvolu za izgradnju kuće na predmetnom zemljištu ili da izvrši potpunu eksproprijaciju njegovog zemljišta, čime je povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U vezi sa naprijed navedenom tvrdnjom apelanta, Ustavni sud primjećuje da rudnik nije nadležan za izdavanje odobrenja za građenje niti za provođenje postupka eksporprijacije, a da apelant nije dostavio dokaze da se obraćao nadležnim organima u cilju ostvarenja svojih zahtjeva, već da se direktno obratio Ustavnom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić