Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-751/08 (Š.Ć.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-751/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-751/08, rješavajući apelaciju Š.Ć, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Š.Ć, podnesena zbog navodne povrede njegovih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine u postupku deeksproprijacije nekretnina u predmetu broj 05-31/2-14/02, te u postupku određivanja pravične naknade za eksporprisane nepokretnosti u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj RT-251/97 (R-419/86), zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Š.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male Kladuše, podnio je, 5. marta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). S obzirom da je bila nerazumljiva, Ustavni sud je, 14. marta 2008. godine, zatražio od apelanta da dopuni apelaciju na način da precizira odluke koje osporava apelacijom i da iste dostavi, kao i da navede odredbe Ustava i/ili Međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se se primjenjuju u Bosni i Hercegovini za koje smatra da su povrijeđene osporenim odlukama, te da obrazloži navode i činjenice na kojima se apelacija zasniva. Apelant je, 21. marta 2008. godine, dostavio dopunu apelacije u kojoj je kao osporene odluke naveo presudu Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu. Kantoanlni sud) broj U-118/05 od 16. aprila 2007. godine, i predmet koji se vodio kod Osnovnog suda u Velikoj Kladuši pod brojem R-419/86, a kasnije kod Općinskog suda u Velikoj Kladuši pod brojem RT-251/97. Apelant je nakon toga u nekoliko navrata dostavljao dopise sa dokumentacijom. U prilogu dopisa od 16. maja 2008. godine, apelant je dostavio rješenje Općinskog načelnika općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Općinski načelnik) broj 05/3-31-/2-14/02 od 10. aprila 2008. godine.

2. Prema informacijama u spisu predmeta, rješenjem općinske Komisije za prostorno uređenje, stambeno-komunalne, katastarsko-geodetske i imovinsko-pravne poslove SO Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: općinska Komisija za imovinsko-pravne poslove) broj 04/2-473-19-11/86 od 9. juna 1986. godine, usvojen je prijedlog SOUR-a «Agrokomerc» RO Inženjering iz Velike Kladuše (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) da se u svrhu proširenja kamenoloma za eksploataciju kamena na lokaciji «Hajrat» eksproprišu nekretnine u vlasništvu apelanta, te je određeno da će se naknada za eksproprisane nepokretnosti utvrditi u posebnom postupku nagodbom, a ukoliko ne dođe do sporazuma o pravičnoj nagodbi, predmeti će se uputiti sudu radi utvrđivanja pravične naknade.

3. Apelant na ročištu održanom pred organom uprave nije postigao sporazum o pravičnoj naknadi, pa je njegov predmet 26. novembra 1986. godine dostavljen Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši radi određivanja pravične naknade, koji je kod tog suda registrovan pod brojem R-419/086, a i kasnije registrovan pod brojem RT-251/97.

4. Takođe, apelant je podnio zahtjev za deeksproprijaciju nekretnina koje su bile predmet eksproprijacije i taj zahtjev je odbijen rješenjem Službe prostornog uređenja, resursa i zaštite okoline Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Služba prostornog uređenja) broj 05-31/2-14/02 od 22. septembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-2-1003/03 od 9. februara 2004. godine. Apelant je protiv rješenja Federalne uprave pokrenuo upravni spor.

5. Odlukom Ustavnog suda broj AP-1526/05 od 15. februara 2007. godine utvrđena je povreda prava apelanta člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo apelanta na donošenje odluke u razumnom roku i u odnosu na pravo na pristup sudu te je naloženo Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) hitno donošenje odluke u predmetu broj R-419/86 (RT-251/97) koji se odnosi na određivanje pravične naknade za eksproprisanu nepokretnost, kao i u još tri druga predmeta, u skladu sa citiranim članom Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, Ustavni sud je predmetnom odlukom odbacio apelaciju apelanta podnesenu protiv rješenja Federalne uprave broj 05-31-2-1003/03 od 9. februara 2004. godine i rješenja Službe prostornog uređenja broj 05-31/2-14/02 od 22. septembra 2003. godine, zbog preuranjenosti, jer je u vrijeme donošenja odluke upravni spor po tužbi apelanta protiv naprijed navedenog rješenja Federalne uprave bio u toku.

6. Nakon toga, odnosno 16. aprila 2007. godine, Kantonalni sud u Bihaću je presudom broj U-118/05, uvažio tužbu, te je poništio rješenje Federalne uprave broj 05-31-2-1003/03 od 9. februara 2004. godine i rješenje Službe prostornog uređenja broj 05-31/2-14/02 od 22. septembra 2003. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

7. U postupku određivanja naknade za eksproprisanu napokretnost, Općinski sud je donio rješenje broj RT-251/97 od 24. maja 2007. godine. Stavom 1. dispozitiva rješenja prekinut je vanparnični postupak radi određivanja pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti i određeno je da će postupak biti nastavljen kada se pravosnažno završi postupak deeksproprijacije nekretnina po prijedlogu apelanta u predmetu broj 05-31/2-14/02. Stavom 2. dispozitiva rješenja obustavljen je postupak u vanparničnoj stvari po tužbi apelanta i I.Ć. od 18. aprila 2007. godine i određeno je da će se po pravosnažnosti tog rješenja postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom.

8. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da je u predmetnom postupku apelant prioritetno postavio zahtjev da mu se eksproprisane nekretnine vrate, odnosno da se poništi rješenje o eksproprijaciji, kao i da je takav zahtjev podnio nadležnom organu uprave i da je postupak deeksproprijacije u toku. Nadalje, sud je primjetio da je apelant alternativno podnio zahtjev za određivanje pravične naknade za eksporprisane nepokretnosti, odnosno samo u slučaju da mu se eksproprisane nekretnine ne vrate u postupku deeksproprijacije, te da korisnik eksproprijacije nije ušao u posjed nekretnina, koje se neprekidno nalaze u posjedu apelanta, niti je rješenje o eksproprijaciji nije zabilježeno u zemljišne knjige. Shodno navedenom, sud je ocijenio da postupak određivanja pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti treba prekinuti do okončanja postupka po zahtjevu apelanta za poništenje rješenja o eksproprijaciji, jer bi u slučaju usvajanja zahtjeva apelanta za deeksproprijaciju nekretnina, postupak određivanja pravične naknade morao biti obustavljen. Takođe, Općinski sud je uočio da su toku postupka apelant i I.Č. podnijeli tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama i naknade materijalne i nematerijalne štete, što predstavlja zahtjev koji se raspravlja u parničnom postupku iz kojeg razloga je odlučeno da se postupak u tom dijelu nastavi po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom. Prema informacijama iz spisa predmeta, rješenje Općinskog suda broj RT-251/97 od 24. maja 2007. godine je postalo pravosnažno 16. juna 2007. godine.

9. Odlučujući u ponovnom postupku u predmetu deeksproprijacije nekretnina apelanta, Općinski načelnik je donio rješenje broj 05/3-31-/2-14/02 od 10. aprila 2008. godine, kojim je poništio pravosnažno rješenje o eksproprijaciji općinske Komisije za imovinsko-pravne poslove broj 04/2-473-19-11/86 od 9. juna 1986. godine, kojim je eksproprisano zemljište apelanta bliže označeno u dispozitivu rješenja, te određeno da će se brisati izvršeni upis državne svojine i nosioca prava raspolaganja na tim eksproprisanim nekretninama i uspostaviti zemljišno-knjižno i katastarsko stanje koje je prethodilo eksproprijaciji, a da će danom pravosnažnosti predmetnog rješenja korisnik eksproprijacije biti dužan predati radnijem vlasniku eksproprisane nekretnine. Takođe, predmetnim rješenjem je odbijen zahtjev apelanta za deeksproprijaciju preostalog dijela nekretnina, pobliže označenih u stavi 4. dispozitiva rješenja, jer je jedan dio tih nekretnina priveden namjeni za koju je izvršena eksproprijacija, dok je preostali dio bio u posjedu drugog lica, odnosno nije bio predmet prethodno provedenog postupka eksproprijacije. Rješenjem je određeno je da će se međusobna prava i obaveze u pogledu naknade za zemljište između korisnika eksproprijacije i ranijeg vlasnika rješavati u posebnom postupku nakon pravosnažnosti predmetnog rješenja.

10. Apelant je protiv rješenja Općinskog načelnika broj 05/3-31-/2-14/02 od 10. aprila 2008. godine podnio žalbu Federalnoj upravi, i postupak po žalbi je u toku.

11. Iz apelacije i naknadnih dopuna apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava iz čl. II/3.b), II/3.c), II/3.d), II/3.e), II/3.f), II/3.k) i II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine u nizu postupaka koji su vođeni nakon eksproprijacije njegove imovine. Međutim, većina navoda i dopisa apelanata upućenih Ustavnom sudu su nejasni i nerazumljivi, a apelant je se eksplicitno žalio samo na postupak deeksproprijacije nekretnina i postupak određivanja pravične naknade za eksporprisane nepokretnosti, pa će Ustavni sud razmatrati apelaciju samo u tom dijelu.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. Apelant se žali na povredu prava zaštićenih iz čl. II/3.b), II/3.c), II/3.d), II/3.e), II/3.f), II/3.k) i II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine u postupku deeksproprijacije njegovih nekretnina, kao i u postupku određivanja pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti.

15. Ustavni sud primjećuje da su nekretnine apelanta eksproprisane rješenjem općinske Komisije za imovinsko-pravne poslove broj 04/2-473-19-11/86 od 9. juna 1986. godine. Kako apelant nije mogao postići sporazum o naknadi za eksproprisane nepokretnosti, njegov predmet je dostavljen nadležnom sudu na dalji postupak i registrovan je pod brojem R-419/86, a kasnije pod brojem. RT-

251/97. U međuvremenu, apelant je pokrenuo postupak za deeksproprijaciju eksproprisanih nekretnina, da bi Općinski sud nakon toga rješenjem broj RT-251/97 od 24. maja 2007. godine, prekinuo vanparnični postupak radi određivanja pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti i odredio da će postupak biti nastavljen kada se pravosnažno završi postupak deeksproprijacije nekretnina, te je obustavio je postupak u vanparničnoj stvari po tužbi apelanta i I.Ć. radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama i naknade materijalne i nematerijalne štete i odredio da će se po pravosnažnosti tog rješenja postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom. Predmetno rješenje je postalo pravosnažno 16. juna 2007. godine. Poslije toga, Općinski načelnik je, odlučujući u postupku deeksproprijacije, donio rješenje broj 05/3-31-/2-14/02 od 10. aprila 2008. godine, protiv kojeg je apelant izjavio žalbu Federalnoj upravi i postupak po žalbi je u toku. Dakle, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Federalnom upravom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-751/08 (Š.Ć.) | Sudska praksa | Aktio