Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1961/08 (M. A.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 4
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-1961/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1961/08, rješavajući apelaciju Milojke Aleksić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milojke Aleksić, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-64/04 od 16. aprila 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj U-100/03 od 27. novembra 2003. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona broj 12-23-
1089/01 od 29. aprila 2003. godine i rješenja Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove Općine Olovo broj 05-23-105/00 od 12. jula 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milojka Aleksić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, podnijela je, 26. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-
64/04 od 16. aprila 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-100/03 od 27. novembra 2003. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-1089/01 od 29. aprila 2003. godine i rješenja Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove Općine Olovo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-23-105/00 od 12. jula 2001. godine.
2. Rješenjem Službe broj 05-23-105/00 od 12. jula 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Minstarstva broj 12-23-1089/01 od 29. aprila 2003. godine, odbijen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana u Olovu, u ulici H.K. Gradašćevića, lamela II, VII sprat.
3. Apelantica je protiv rješenja Minstarstva broj 12-23-1089/01 od 29. aprila 2003. godine podnijela tužbu, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu presudom broj U-100/03 od 27. novembra 2003. godine.
4. Protiv presude Kantonalnog suda broj 12-23-1089/01 od 29. aprila 2003. godine, apelantica je podnijela žalbu koju je Vrhovni sud odbio presudom broj Už-64/04 od 16. aprila 2008. godine. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je navedeno da je apelantica podnijela zahtjev za povrat stana 13. aprila 2000. godine običnom pošiljkom putem pošte, te da je taj zahtjev zaprimljen od prvostepenog organa uprave 19. aprila 2000. godine, pa se taj dan treba uzeti kao dan predaje zahtjeva organu uprave. Nadalje, navedno je da se, prema čl. 4. i 5. u vezi sa članom 19. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03) zahtjev za vraćanje u posjed napuštenog stana morao podnijeti opštinskom organu uprave nadležnom za stambene poslove do 4. jula 1999. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim, odnosno do 4. oktobra 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. Na osnovu takvog činjeničnog stanja, koje je po ocjeni suda, potpuno i pravilno utvrđeno, Vrhovni sud je konstatovao da su organi uprave i nižestepeni sud pravilno primjenili materijalno pravo kada su ocijenili da je zahtjev apelantice podnesen nakon zakonom predviđenog prekluzivnog roka za stanove koji su proglašeni napuštenim. Takođe, Vrhovni sud je konstatovao da je neosnovan navod apelantice da činjenica da nije saslušana upravnom postupku krši njena prava iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer se u konkretnom slučaju radi o propuštanju zakonskih prekluzivnih rokova, pa nije bilo potrebe za posebnim saslušanjem.
5. Apelantica smatra da su osporenim odlukamo povrijeđena njena prava člana iz II/3.e),
f) i k), II/4 i II/5 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6, 8, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodii da je zahtjev za povrat predala 13. aprila 2000. godine ali preporučenom, a ne običnom pošiljkom, te da da nikada nije saslušana u upravnom postupku i da je 14. juna 1999. godine namjeravala podnijeti zahtjev za povrat stana, ali da se tada ozbiljno razboljela. Takođe, smatra da je u predmetnom postupku trebalo saslušati svedoke na okolnost da je stan devastiran.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u Zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev za povrat stana, na temelju kojeg organi uprave i redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić