Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1997/08 (K. E., I. V., M. T. i drugi)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1997/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1997/08, rješavajući apelaciju Krasnodara Ercega i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Krasnodara Ercega, Ilije
Vukoje, Marinka Teklića, Zvonimira Karaule, Draška Periše, Željka Lovrića, Mehe Ključe, Mustafe Talića, Izeta Haćama, Ive Đeke i Jove Laganina, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000282 od 25. marta 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-GŽ-
06-000-323 od 12. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Krasnodar Erceg, Ilija Vukoja, Marinko Teklić, Zvonimir Karaula, Draško Periša, Željko Lovrić, Meho Ključo, Mustafa Talić, Izet Haćam, Ivo Đeko i Jovo Laganin, (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Slaven Jukić, odvjetnik iz Livna, podnijeli su, 23. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000282 od 25. marta 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-
0-GŽ-06-000-323 od 12. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-0-P-06-
000 309 od 25. avgusta 2006. godine obavezan je tuženi „Euroservis“ d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: tuženi) da na ime naknade plaća za period od 1. januara 2000. godine do 1. maja 2002. godine apelantima isplati sljedeće novčane iznose: Krasnodaru Ercegu iznos od 5.664,36 KM, Iliji Vukoji iznos od 6.292,74 KM, Marinku Tekliću iznos od 6.552,58 KM, Zvonimiru Karauli iznos od 7.259,63 KM, Drašku Periši iznos od 7.280,14 KM, Željku Lovriću iznos od 6.697,69 KM, Mehi Ključi iznos od 7.635,32 KM, Mustafi Taliću iznos od 7.889,52 KM, Izetu Haćemu iznos od 8.040,30 KM, Ivi Đeki iznos od 6.405,95 KM i Jovi Laganinu iznos od 6.819,20 KM, sa zakonskim zateznim kamatama pobliže odrrđenim u dispozitivu presude, te da im naknadi troškove postupka u iznosu od 8.972,00 KM.
3. Tuženi je podnio žalbu protiv presude Općinskog suda broj 068-0-P-06-000 309 od 25. avgusta 2006. godine, koja je presudom Kantonalnog suda broj 010-0-GŽ-06-000-323 od 12. decembra 2006. godine, djelimično uvažena i pobijana presuda je preinačena na taj način što su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem je tuženi obavezan da im isplati plaće za za period od 1. januara 2000. godine do 26. aprila 2001. godine, je tuženi obavezan da apelantima nadokandi troškove postupka u iznosu od 5.450,00 KM, dok je žalba tuženog u preostalom dijelu odbijena.
4. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 010-0-GŽ-06-000-323 od 12. decembra 2006. godine izjavili reviziju, koja je rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000282 od 25. marta 2008. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM, dok je stavom 3. istog člana propisano da iznimno Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da je odlučivanje po reviziji od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je konstatovao da su u konkretnom slučaju apelanti podnošenjem zajedničke tužbe protiv tuženog istakli svaki pojedinačno svoj samostalni tužbeni zahtjev, koji se se temelji na istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu, te da su zasnovali formalno suparničarstvo iz člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, u kojem je procesni položaj svakog suparničara samostalan u odnosu na ostale, tako da se pravo na izjaviljivanje revizije određuje u odnosu na tužbeni zahtjev svakog apelanta pojedinačn,o a ne prema njihovom zbiru. Zaključivši da ni jedan od odbijenih tužbenih zahtjeva iz pobijane odluke ne prelazi cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP-a, te da se nisu stekli uslovi iz stava 3. istog člana, jer odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je je primjenom člana 247. stav 1. ZPP-a odbacio reviziju kao nedopuštenu.
5. Apelanti tvrde da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i smatraju da je Vrhovni sud trebao meritorno odlučiti o njihovoj reviziji jer ukupna vrijednost njihovih tužbenih zahtjeva znatno premašuje cenzus predviđen članom 237. stav 2. ZPP-a, te da su se u konkretnom slučaju stekli uslovi za primjenu stava 3. istog člana.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda Kantonalnog suda broj 010-0-GŽ-06-
000-323 od 12. decembra 2006. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070- 0-Rev-07-000282 od 25. marta 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 010-0-
GŽ-06-000-323 od 12. decembra 2006. godine.
9. S obzirom da je rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačena revizija doneseno 25. marta 2008. godine, nesumnjivo je da im je presuda Kantonalnog suda broj 010-0-GŽ-06-000-323 od 12. decembra 2006. godine, uručena prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. juna 2008. godine. Iz toga proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić