Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2109/08 (S. G.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2109/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2109/08, rješavajući apelaciju Slavka Guzijana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Guzijana podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Uvp-06-000 105 od 18. juna 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj U-810/05 od 10. maja 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj U-5/05 od 13. septembra 2005. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Srpske – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banjaluka broj 1021311903 od 8. novembra 2004. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka broj 1021311903 od 25. avgusta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Guzijan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 11. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-06-000 105 od 18. juna 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-

810/05 od 10. maja 2006. godine, Presude Okružnog suda broj U-5/05 od 13. septembra 2005. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Srpske – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu) broj 1021311903 od 8. novembra 2004. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1021311903 od 25. avgusta 2004. godine.

2. Rješenjem Fonda PIO broj 1021311903 od 25. avgusta 2004. godine apelantu je određen novi iznos starosne penzije počev od 1. oktobra 2002. godine u skladu sa odredbama člana

188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 32/00).

3. Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Fonda PIO broj 1021311903 od 25. avgusta 2004. godine, donijelo je Rješenje broj 1021311903 od 8. novembra 2004. godine kojim je žalba apelanta odbijena.

4. Protiv Rješenja Odjeljenja za rješavanje u drugom stepenu broj 1021311903 od 8. novembra 2004. godine apelant je podnio tužbu Okružnom sudu, koji je Presudom broj U-5/05 od 13. septembra 2005. godine odbio tužbu apelanta.

5. Apelant je ponovo protiv Rješenja Odjeljenja za rješavanje u drugom stepenu broj 1021311903 od 8. novembra 2004. godine podnio tužbu Okružnom sudu koji je Rješenjem broj U-

810/05 od 10. maja 2006. godine odbacio apelantovu tužbu. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 22. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima propisano da će nadležni sud odbaciti tužbu ako utvrdi da već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari. S obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari donesena Presuda broj U-

5/05 od 13. septembra 2005. godine, sud je odbacio apelantovu tužbu shodno odredbama člana 22. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima.

6. Protiv Rješenja Okružnog suda broj U-810/05 od 10. maja 2006. godine apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 118-0-Uvp-06-000 105 od 18. juna 2008. godine odbio predmetni zahtjev kao neosnovan.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Okružnog suda broj U-810/05 od 10. maja 2006. godine odbačena apelantova tužba, podnesena protiv drugostepenog upravnog rješenja, budući da je o predmetnoj pravnoj stvari već odlučeno Presudom Okružnog suda broj U-5/05 od 13. septembra 2005. godine. Dakle, i u ovom slučaju se radi o neefektivnom pravnom lijeku u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj U-5/05 od 13. septembra 2005. godine.

11. S obzirom da je Presuda Okružnog suda broj U-5/05 od 13. septembra 2005. godine apelantu uručena 11. oktobra 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2109/08 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio