Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2139/08 (A. T.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2139/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2139/08, rješavajući apelaciju Adela Tukara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adela Tukara, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 046-0-P-06-000348 od 9. juna 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adel Tukar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, podnio je, 15. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 046-0-P-06-000348 od 9. juna 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine i presude Općinskog suda, broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine
2. Presudom Općinskog suda, broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže JP «Elektroprivreda BiH» Sarajevo, Elektrodistribucija Zenica da mu nadoknadi štetu u iznosu od 130.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom odlučeno je da svaka strana u postupku snosi svoje troškove postupka.
3. Apelant je, 12. jula 2007. godine, protiv presude Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-
000 406 od 21. juna 2007. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu, koji je odlukom broj AP-2066/07 od 13. decembra 2007. godine, odbacio apelaciju kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, s obzirom da apelant nije izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine.
4. Nakon toga, odnosno 1. aprila 2008. godine, apelant je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine, koja je rješenjem Općinskog suda broj 046-0-P-06-000348 od 9. juna 2008. godine, odbačena kao neblagovremena. U rješenju je u pouci o pravnom lijeku navedeno da je protiv tog rješenja dopuštena žalba Kantonalnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema tog rješenja. Prema stanju spisa, apelant nije podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda broj 046-0-P-06-000348 od 9. juna 2008. godine.
5. Apelant se žali da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud podsjeća da je svojom odlukom broj AP-2066/07 od 13. decembra 2007. godine, raniju apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-
000 406 od 21. juna 2007. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu, broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine, odbacio kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, jer apelant nije izjavio reviziju protiv naprijed navedene Kantonalnog suda. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je apelant nakon toga izjavio reviziju protiv pomenute presude koja je odbačena kao neblagovremena rješenjem Općinskog suda broj 046-0-P-06-000348 od 9. juna 2008. godine. Apelant nije blagovremeno izjavio reviziju protiv protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine, niti je protiv pobijanog rješenja Općinskog suda broj 046-0-P-06-000348 od 9. juna 2008. godine, skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i poukom o pravnom lijeku koju je sadržalo predmetno rješenje, u ostavljenom roku podnio žalbu protiv tog rješenja. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić