Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2166/08 (Z. M.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2166/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2166/08, rješavajući apelaciju Zorana Miloševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Miloševića, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Zenici broj 043-0-KV-08-

000173 od 18. juna 2008. godine i broj 043-0-KPS-08-000025 od 12. maja 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Milošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je, 16. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-KV-08-000173 od 18. juna 2008. godine i broj 043-0-KPS-08-000025 od 12. maja 2008. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi se naložilo prekidanje krivičnog postupka u predmetu broj 043-0-KPS-08-000025, odnosno obustavljanje daljnjih sudskih aktivnosti u tom predmetu do donošenja konačne odluke po apelaciji.

2. Protiv apelanta je pokrenut krivični postupak pred Općinskim sudom zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 2. Krivičnog zakona FBIH. U toku postupka, odnosno 13. marta 2008. godine, apelant je podnio zahtjev sudu za postavljanje branioca zbog slabog imovnog stanja. Sudija za prethodno saslušanje Općinskog suda je rješenjem broj 043-0-KPS-08-000025 od 9. aprila 2008. godine udovoljio zahtjevu apelanta i odredio je kao branioca Mladena Veseljaka, advokata iz Zenice (u daljnjem tekstu: advokat). Poslije toga, odnosno 5. maja 2008. godine, apelant je zatražio od suda oslobođenje od plaćanja takse za kopiranje spisa predmeta zbog slabog imovnog stanja.

3. Nakon što mu je dostavljeno rješenje broj 043-0-KPS-08-000025 od 9. aprila 2008. godine, advokat je podnio zahtjev sudu za razrješenje dužnosti zbog sukoba interesa, te zbog toga što apelant nije lice slabog imovnog stanja.

4. Odlučujući po zahtjevima advokata i apelanta, Sudija za predhodno saslušanje Općinskog suda je donio rješenje broj 043-0-KPS-08-000025 od 12. maja 2008. godine, kojim je stavljeno van snage rješenje od 9. aprila 2008. godine, te su odbijeni kao neosnovani zahtjev apelanta za postavljanje branioca zbog lošeg imovnog stanja i zahtjev za osobađanje od plaćanja takse za kopiranje spisa. U obrazloženju rješenja je navedno da je iz priloženih dokaza utvrđeno da apelant ne vodi u evidenciji nadležne službe za zapošljavanje kao nezaposleno lice, te da je upisan kao vlasnik odnosno posjednih nekretnina bliže označenih u obrazloženju rješenja, te da shodno tome, nije lice slabog imovnog stanja i da ne ispunjava uslove da mu se u skladu sa članom 60. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) postavi branilac zbog slabog imovnog stanja. Sud je iz istog razloga odbio zahtjev apelanta za oslobođenje od plaćanja sudske takse za kopiranje spisa.

5. Apelant je protiv rješenja broj 043-0-KPS-08-000025 od 12. maja 2008. godine podnio žalbu, koju je Općinski sud odlučujući u vijeću sastavljenom od trojice sudija, odbio rješenjem broj 043-0-KV-08-000173 od 18. juna 2008. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant upisan kao vlasnik poslovnog objekta koji se nalazi u samom centru grada Zenice, zbog čega se, i pored činjenice da je apelant osoba bez zaposlenja, ne može prihvatiti da je osoba slabog imovnog stanja, jer takve objekte ne mogu imati osobe slabog imovnog stanja. Nadalje, sud je zaključio da je nebitan navod apelanta da je mu je tu nekretninu kupila majka, jer se nekretnina vodi u njegovom vlasništvu i na istom pravo raspolaganja ima on, a ne njegova majka. Suprotno navodima apelanta, sud je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje uslovi za obaveznu odbranu iz člana 59. stv 3. ZKP-a, jer mu je stavljeno na teret krivično djelo za koje se može izreći kazna od 5 godina. Takođe, sud je utvrdio da je prvostepenim rješenjem pravilno utvrđeno da apelant ne ispunjava uslove za osobađanje plaćanja takse u smislu člana 10. stav 1. tačka 4. Zakona o sudskim taksama Zeničko-dobojskog kantona, jer je utvrđeno da nije lice slabog imovnog stanja.

6. Apelant se žali da je pobijanim rješenjima pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da mu je onemogućeno da se brani uz pomoć branioca, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je rješenjem sudije za predthodno saslušanje Općinskog suda broj 043-0-KPS-08-000025 od 12. maja 2008. godine, kojim je stavljeno van snage rješenje od 9. aprila 2008. godine i odbijeni kao neosnovani zahtjevi apelanta za postavljanje branioca zbog lošeg imovnog stanja i za osobađanje od plaćenja takse za kopiranje spisa, kao i rješenjem Općinskog suda broj 043-0-KV-08-000173 od 18. juna 2008. godine, kojim je potvrđeno prtovstepeno rješenje od 12. maja 2008. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Ustavni sud konstatuje da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

11. U apelantovom slučaju, rješenja Općinskog suda, koja se pobijaju apelacijom, nisu odluke koje predstavljaju rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer su pobijanim rješenjima samo riješena akcesorna pitanja, odnosno odlučeno o osnovanosti zahtjeva apelanta za postavljanje branioca zbog lošeg imovnog stanja i za oslobađanje od plaćenja takse za kopiranje spisa. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta je u toku pred Općinskim sudom, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2166/08 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio