Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2201/08 (H. R.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2201/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2201/08, rješavajući apelaciju Haiše Rizvanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Haiše Rizvanović, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-08-000 421 od 24. aprila 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-001639 od 28. novembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-452/04 od 6. juna 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Haiša Rizvanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnijela je, 18. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 421 od 24. aprila 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001639 od 28. novembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-452/04 od 6. juna 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-452/04 od 6. juna 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001639 od 28. novembra 2007. godine, odbijeni su u cjelosti kao neosnovani tužbeni zahtjevi apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o korištenju stana, zaključen 11. jula 1973. godine između A.R. i Preduzeća za izgradnju Banja Luka, na osnovu kojeg je poslije smrti svog pravnog prednika A.R. ostala jedini nosilac stanarskog prava na stanu pobliže određenom u dispozitivu prvostepene presude, te kojim je tražila da se naloži trećetuženoj D.I. da joj navedeni stan, slobodan od lica i stvari, preda u posjed i slobodno raspolaganje u roku od 30 dana. Takođe, prvostepenom presudom je određeno da je apelantica dužna tuženim Republici Srpskoj i Gradu Banja Luka na ime troškova postupka isplatiti iznos od po 200 KM, a tuženoj D.I. iznos od 975 KM u roku od 30 dana, dok je tužena D.I. odbijena sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. U uvodu prvostepene i drugostepene presude je navedeno da vrijednost predmeta spora iznosi 400 KM.
3. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001639 od 28. novembra 2007. godine izjavila reviziju, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 421 od 24. aprila 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, dok je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, navedeno je kako je članom 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da je u drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi, dok je stavom 3. istog člana propisano da, ako je u slučaju iz stava 2. istog člana tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud će, najdocnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora. Vrhovni sud je konstatovao da je apelantica u tužbi u kojoj se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, vrijednost predmeta spora označila na iznos od 400,00 KM, a prvostepeni sud nije, prema ovlaštenju iz člana 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku, provjeravao tačnost označene vrijednosti spora, pa je u predmetnoj parnici mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelantica označila u tužbi. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost predmeta spora ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelantica se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i odredbe Ustava Republike Srpske.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001639 od 28. novembra 2007. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 421 od 24. aprila 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-
001639 od 28. novembra 2007. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001639 od 28. novembra 2007. godine, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 24. aprila 2008. godine. Apelantica je, dakle, presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. jula 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić