Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2241/08 (N. Š., D. T., F. M., S. Š.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2241/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2241/08, rješavajući apelaciju Nedeljke Šljivo i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljke Šljivo, Dželile Tabaković, Fadile Mehinović, Sabine Šegalo, Radmile Poledica-

Popović, Amine Ovčina, Fate Ćolić, Nermine Guhdija, Nure Milenković, Edise Muhić, Mirhe Hrelja, Aleksandra Bodulovića, Pavla Baraca, Hajrije Sućeska, Željke Knežević i Jadranke Nikolić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 191 od 15. maja 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-002 493 od 23. marta 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljka Šljivo, Dželila Tabaković, Fadila Mehinović, Sabina Šegalo, Radmila Poledica-Popović, Amina Ovčina, Fata Ćolić, Nermina Guhdija, Nura Milenković, Edisa Muhić, Mirha Hrelja, Aleksandar Bodulović, Pavle Barac, Hajrija Sućeska, Željka Knežević i Jadranka Nikolić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Hakija Kurtović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 23. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001 191 od 15. maja 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-002 493 od 23. marta 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-

799/05 od 26. juna 2006. godine obavezan je tuženi Univerzitet u Sarajevu - Medicinski fakultet Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima izvrši isplatu duga po osnovu naknade za autorski honorar za rad za potrebe Stomatološkog fakulteta u Sarajevu za period od 1. marta 2002. do 31. decembra 2005. godine i to Nedeljki Šljivo iznos od 5.961,00 KM, Dželili Tabaković iznos od 6.316,00 KM, Fadili Mehanović iznos od 4.319,00 KM, Sabini Šegalo iznos od 4.269,00 KM, Radmili Poledica-Popović iznos od 5.018,00 KM, Amini Ovčina iznos od 4.060,00 KM, Fati Čolić iznos od 4.060,00 KM, Nermini Guhdija iznos od 7.259,00 KM, Nuri Milenković iznos od 5.751,00 KM, Edisi Muhić iznos od 5.559,00 KM, Mirhi Hrelja iznos od 5.186,00 KM, Aleksandru Boduloviću iznos od 6.707,00 KM, Pavlu Baracu iznos od 7.259,00 KM, Hajriji Sućeska iznos od 5.797,00 KM, Željki Knežević iznos od 6.316,00 KM i Jadranki Nikolić iznos od 5.217,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 11. aprila 2005. godine do konačne isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.479,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi tuženog protiv Presude Općinskog suda broj PR-

799/05 od 26. juna 2006. godine, donio je Presudu broj 009-0-Gž-06-002 493 od 23. marta 2007. godine kojom je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelanata odbijen. Apelanti su obavezani da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.983,60 KM.

4. Protiv Presude Kantonlnog suda broj 009-0-Gž-06-002 493 od 23. marta 2007. godine apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-001 191 od 15. maja 2008. godine odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Sud je naveo da revizija apelanata nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, budući da su apelanti u konkretnom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. ZPP), te da se dopuštenost revizije cijeni prema pojedinačnoj vrijednosti za svakog suparničara ponaosob. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-001 191 od 15. maja 2008. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002 493 od 23. marta 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-

002 493 od 23. marta 2007. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002 493 od 23. marta 2007. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-07-001 191 od 15. maja 2008. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da su apelanti Presudu Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002 493 od 23. marta 2007. godine primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2241/08 (N. Š., D. T., F. M., S. Š.) | Sudska praksa | Aktio