Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2267/08 (B. D.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2267/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2267/08, rješavajući apelaciju Branka Despotovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Despotovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Uvp-07-000 009 od 30. aprila 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-U-000 072 od 27. novembra 2006. godine, Rješenja Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske broj 01-817/06 od 9. marta 2006. godine i Rješenja Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Filijala Bijeljina broj 03-12/16 od 24. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Despotović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, kojeg zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčkog, podnio je 22. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000 009 od 30. aprila 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-U-000 072 od 27. novembra 2006. godine, Rješenja Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond zdravstvenog osiguranja RS) broj 01-817/06 od 9. marta 2006. godine i Rješenja Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Filijala Bijeljina (u daljnjem tekstu: Fond zdravstvenog osiguranja) broj 03-12/16 od 24. januara 2006. godine.
2. Rješenjem Fonda zdravstvenog osiguranja broj 03-12/16 od 24. januara 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Fonda zdravstvenog osiguranja RS broj 01-817/06 od 9. marta 2006. godine, odbijen je zahtjev apelanta za refundaciju troškova bolničkog liječenja na VMA - Očna klinika Beograd u iznosu od 1.933,00 KM.
3. Protiv Rješenja Fonda zdravstvenog osiguranja RS broj 01-817/06 od 9. marta 2006. godine apelant je podnio tužbu Okružnom sudu koji je Presudom broj 012-0-U-000 072 od 27. novembra 2006. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-U-000 072 od 27. novembra 2006. godine apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 118-0-
Uvp-07-000 009 od 30. aprila 2008. godine odbio predmetni zahtjev apelanta kao neosnovan.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 012-0-U-000 072 od 27. novembra 2006. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda broj 012-0-U-000 072 od 27. novembra 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Presudom broj 118-0-Uvp-07-000 009 od 30. aprila 2008. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Presudu Okružnog suda broj 012-0-U-000 072 od 27. novembra 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić