Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2287/08 (Z. P.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2287/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2287/08, rješavajući apelaciju Zdravka Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Popovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-07-
000 528 od 21. maja 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-P-06-000 328 od 15. juna 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Vrućice, podnio je 23. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-07-000 528 od 21. maja 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-P-
06-000 328 od 15. juna 2007. godine.
2. Apelant je 20. juna 2006. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske, Osnovni sud Teslić (u daljnjem tekstu: tuženi) sa zahtjevom da se obaveže tuženi da mu na ime jubilarne nagrade za 20 godina radnog staža provedenog kod tuženog u periodu od 14. januara 1984. do 19. marta 2004. godine na poslovima sudije i predsjednika suda isplati iznos od 3.175,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. aprila 2004. godine pa nadalje.
3. Osnovni sud je donio Rješenje broj 085-0-P-06-000 328 od 15. juna 2007. godine kojim je tužba apelanta odbačena kao neblagovremena. Apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 320,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti rješenja, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je apelant kao predsjednik Osnovnog suda Teslić donio Rješenje broj Su. 92/04 od 19. marta 2004. godine kojim je utvrdio svoje pravo na jubilarnu nagradu za 20 godina radnog staža u visini jedne prosječne plate za posljednja tri mjeseca. S obzirom da protiv navedenog rješenje nije bila dozvoljena žalba, sud je naveo da je obaveza tuženog za isplatu jubilarne nagrade apelantu dospjela istekom paricionog roka od 30 dana od donošenja rješenja. Imajući u vidu navedeno, sud je zaključio da je apelantova tužba od 20. juna 2006. godine neblagovremena budući da je podnesena nakon proteka roka od godinu dana od saznanja za povredu prava iz radnog odnosa u smislu člana 105. stav 2. Zakona o radu.
4. Protiv Rješenja Osnovnog suda broj 085-0-P-06-000 328 od 15. juna 2007. godine apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem broj 013-0-Gž-07-000 528 od 21. maja 2008. godine žalbu apelanta djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio u dijelu u kojem je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove postupka, tako što je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju redovni sudovi su odbacili tužbu apelanta kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 105. stav 2. Zakona o radu. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije odlučeno o zahtjevu apelanta za zaštitu prava iz radnog odnosa, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić