Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2509/07 (D. S. i M. S.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2509/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2509/07, rješavajući apelaciju Duška Stevanovića i Milorada Stefanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Stevanovića i Milorada Stefanovića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Gž-07-000217 od 5. juna 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-1742/87-I od 8. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Duško Stevanović i Milorad Stefanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jovo Stevanović iz Beograda, podnijeli su 13. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Gž-07-000217 od 5. juna 2007. godine, i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1742/87-I od 8. decembra 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko, broj P-1742/87-I od 8. decembra 2006. godine, odbijen je prijedlog apelanata za povraćaj u pređašnje stanje podnesen 8. marta 2006. godine zbog propuštenog ročišta od 28. februara 2006. godine, na kojem je isti sud donio rješenje kojim se tužba apelanata, podnesena protiv Brčko Ditrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) u predmetu naknade štete, smatra povučenom.
3. Odlučujući po žalbi apelanata protiv Rješenja Osnovnog suda od 8. decembra 2006. godine, Apelacioni sud je 5. juna 2007. godine donio Rješenje, broj 097-0-Gž-07-000217, kojim je iste odbio kao neosnovane i prvostepeno rješenje potvrdio.
4. Apelanti smatraju da im je odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. U vezi s navedenim, Ustavni sud mora prvo da odluči da li se apelanti mogu pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je odbijen kao neosnovan njihov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12.) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].“
7. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se i ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan prijedlog apelanata za povraćaj u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li će dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje, dok nije odlučivao o meritumu tužbenog zahtjeva, tj. osnovanosti potraživanja apelanata protiv Brčko Distrikta radi naknade štete. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanata na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U pogledu žalbenih navoda apelanata u vezi sa povredom njihovog prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća na ranije usvojenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi npr. Evropski sud za ljudska prava, Pavel Ivanov protiv Rusije, Odluka o prihvatljivosti od 20. februara 2007. godine, broj predstavke 35222/04) da pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije ne egzistira samostalno, pošto je njegov efekat isključivo vezan za postojanje prava i sloboda obuhvaćenih nekom drugom odredbom Evropske konvencije i dodatnim protokolima (vidi npr. Evropski sud za ljudska prava, Gaygusuz protiv Austrije, broj predstavke 17371/90, stav 36, Izvještaji 1996-IV). Budući da je Ustavni sud u prethodnoj tački ove odluke zaključio da su navodi apelanata o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, stoga su i navodi apelanta o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni kako sa Ustavom Bosne i Hercegovine, tako i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić