Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3056/07 (Š. S.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3056/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-3056/07, rješavajući apelaciju Šemse Salkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šemse Salkića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-232/05 od 3. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Šemso Salkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maričića kod Zvornika, koga zastupa Milorad Arsić, advokat iz Malog Zvornika, podnio je, 14. novembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-232/05 od 3. marta 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P.8/2001 od 8. oktobra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu Okružni sud) broj GŽ-123/2002 od 12. januara 2005. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, te su prvotuženi TG „Birač“ iz Zvornika (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i drugotuženi Dž.M, solidarno obavezani da mu na ime nematerijalne štete nastale uslijed povrede, isplate ukupan iznos od 5.530 KM, te na ime materijalne štete za uništenu garedrobu i troškove liječenja iznos od 210 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 8. oktobra 2001. godine kao dana presuđenja pa do isplate, kao i da solidarno plate troškove parničnog postupka u iznosu od 1.155 KM, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Takođe, predmetnom presudom, apelant je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva.

3. Prvotuženi je izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj GŽ-123/2002 od 12. januara 2005. godine, koju je Vrhovni sud presudom broj Rev-232/05 od 3. marta 2006. godine uvažio, preinačio drugostepenu presudu tako što je uvažio žalbu prvotuženog i preinačio presudu Osnovnog suda broj P.8/2001 od 8. oktobra 2001. godine u dosuđujućem dijelu, tako što je u odnosu na prvotuženog odbio tužbeni zahtjev apelanta.

4. Apelant smatra da je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđena njegova prava iz čl. 1, 6, 13, 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj Rev-232/05 od 3. marta 2006. godine, kojom je okončan parnični postupak po njegovoj tužbi za naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale uslijed povrede.

8. S obzirom na to da je apelantu 15. aprila 2006. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj Rev-232/05 od 3. marta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. novembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3056/07 (Š. S.) | Sudska praksa | Aktio