Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3142/07 (Hotel «Bevanda» d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3142/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3142/07, rješavajući apelaciju Hotel «Bevanda» d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hotel «Bevanda» d.o.o. Mostar, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001269 od 25. oktobra 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Pž-06-000099 od 31. augusta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hotel «Bevanda» d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Alica Zećo, advokat iz Mostara, podnio je 22. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001269 od 25. oktobra 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Pž-06-

000099 od 31. augusta 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PS: 35/05 od 28. aprila 2006. godine obavezan je apelant isplatiti tužitelju-protivtuženom «Etažer» d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu tužitelj-protivtuženi) na ime duga iznos od 16.498 KM sa zakonskom zateznom kamatom, i to na iznos od 10.000 KM počev od 16. maja 2003. godine do isplate i na iznos od 6.498 KM počev od 3. maja 2003. godine do isplate, te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.142 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Stavom drugim dispozitiva presude odbijen je tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa. Trećim stavom dispozitiva presude je obavezan tužitelj-protivtuženi da isplati apelantu na ime štete iznos od 3.180 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. maja 2003. godine do isplate, te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.024 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Stavom četiri dispozitiva presude odbijen je protivtužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa (do iznosa od 6.414,40 KM koliko je apelant potraživao po protivtužbenom zahtjevu preciziranom na glavnoj raspravi).

3. Odlučujući o žalbama tužitelja-protivtuženog i apelanta izjavljenim protiv dijela presude koji se odnosi na protivtužbeni zahtjev Kantonalni sud je donio presudu, broj 007-0-Pž-06-

000099 od 31. augusta 2006. godine, kojom je žalba tužitelja-protivtuženog uvažena i prvostepena presuda preinačena u stavu tri dispozitiva presude tako što je apelant odbijen sa usvojenim protivtužbenim zahtjevom, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u stavu četiri dispozitiva presude i obavezan je apelant tužitelju-protivtuženog naknaditi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 795 KM. U obrazloženju presude sud je naveo da su tužitelj-protivtuženi i apelant žalbe izjavili samo u dijelu koji se odnosi na apelantov protivtužbeni zahtjev.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj 007-0-Pž-06-000099 od 31. augusta 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001269 od 25. oktobra 2007. godine odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03, 73/05 i 19/06) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je apelant u reviziji istakao da reviziju izjavljuje na dio «kojim je odbijena njegova žalba na prvostepenu presudu» čija vrijednost iznosi 3.234,40 KM. Vrhovni sud je dalje ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-001269 od 25. oktobra 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Pž-06-000099 od 31. augusta 2006. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda uručena 11. septembra 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. novembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3142/07 (Hotel «Bevanda» d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio