Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1186/06 (E. H.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1186/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1186/06, rješavajući apelaciju Ešrefa Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ešrefa Hodžića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-

39/04, od 27. januara 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ešref Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant), nastanjen u Minhenu, SR Njemačka, zastupan po Miljkanu Pecaru, advokatu iz Banje Luke, podnio je 19. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-39/04, od 27. januara 2006. godine.

2. Esma Hađibegović, iz Banje Luke, je 2. oktobra 1990. godine podnijela tužbu protiv apelanta radi poništenja kupoprodajnog ugovora, zaključenog 21. novembra 1989. godine, zbog neplaćanja razlike kopoprodajne cijene (138.000 DM). Pobijanim ugovorom, tužiteljica je prodala svoje nekretnine u Banja Luci, u ulici Braće Alagića broj 123, pobliže opisane u prvostepenoj presudi Osnovnoga suda u Banja Luci.

3. Konačnom presudom, broj Rev-39/04, od 27. januara 2006. godine, Vrhovni sud Republike Srpske je odbio reviziju apelanta i potvrdio nižestepene presude sudova, kojim je raskinut predmetni ugovor, a apelant obavezan da tužiteljima (nasljednici Esme Hađibegović, koja je u toku postupka umrla) preda u posjed ugovorne nekretnine, slobodnu od stvari i lica, te da trpi brisanje uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te trpi upis prava vlasništva na ime Esme Hađibegović.

4. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant tvrdi da je pobijanom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, također, ističe da su mu povrijeđeni pravo na imovinu i pravo dom iz člana II/3. (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant vidi povredu ovih prava u činjenici da su sudovi arbitrarno utvrdili činjenično stanje, te da su izvedeni dokazi u potpunosti u suprotnosti sa zaključcima sudova. Apelant smatra da je u postupku jasno utvrđeno da je isplatio kupoprodajnu cijenu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Osnovno pitanje, koje je predmet ove apelacije, jeste da li su sudovi pravilno procijenili izvedene dokaze i utvrdili činjenično stanje. Apelant tvrdi da je isplatio kupoprodajnu cijenu, dok su sudovi, u sve tri instance, zauzeli stav da kupoprodajna cijena nije u potpunosti plaćena.

7. Prije svega, Ustavni sud naglašava da sudovi uživaju veliku slobodu pri ocjeni dokaza i izboru istih (vidi odluku Ustavnog suda U 12/03, od 26. marta 2004. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 18/04). Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava «u principu sud ne procjenjuje da li su izjave svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kostovski protiv Holandije, presuda od 20. novembra 1989. godine, Serija A, broj 166), a takvu praksu slijedi i Ustavni sud (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine; AP 327/05, od 20. decembra 2006. godine, tačka 29. i dalje). Činjenica da se sud prikloni dokazima jedne strane u postupku ne znači da je druga strana u postupku bila neravnopravno tretirana (AP 161/05, od 12. aprila 2006. godine, tačka 31). Princip ravnopravnosti stranaka, koji je važan element zahtjeva pravičnog suđenja, podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Holandije, od 27. oktobra 1993. godine, Serija A, broj 274; odluke Ustavnog suda, U 35/01, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 24/02; U 95/03, od 29. septembra 2004. godine, tačka 24; AP 544/03, od 29. septembra 2004. godine, tačka 21).

8. Na osnovu citirane prakse jasno se naziru, s jedne strane, određena ograničenja Ustavnog suda da preispituje odluke nižestepenih sudova, a, s druge strane, osnovni principi jednog pravičnog postupka, koje Ustavni sud ima nadležnost da preispituje.

9. U konkretnom slučaju, sud je proveo parnični postupak, te izveo više dokaza, pobliže opisanih u prvostepenoj presudi Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-1793/03, od 3. novembra 2003. godine (str. 2-3.). Sam postupak izvođenja dokaza, kao niti jedna druga procesna radnja, nije dovedena u pitanje apelacijom. Nadalje, svi sudovi, uključujući i Vrhovni sud Republike Srpske, cijenili su sve dokaze, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti. Nekim dokazima, sudovi su poklonili vjeru, dok drugim nisu, uz razumno i ne arbitrarno obrazloženje, kako za dokaze koji su prihvaćeni kao vjerodostojni, tako i za dokaze kojima nije poklonjena vjera. Ustavni sud, još jednom, naglašava da je u nadležnosti redovnog suda da prihvati ili odbije određeni dokaz, dok je nadležnost Ustavnog suda ograničena na utvrđivanje proizvoljnosti, što se ne može reći i utvrditi za predmetni slučaj.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je zaključio da su navodi iz apelacije o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Ustavni sud, također, ne smatra da je potrebno da razmatra navode o povredi prava na dom i imovinu iz člana II/3. (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1186/06 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio