Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2049/07 (M. B.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2049/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2049/07, rješavajući zahtjev Mije Begića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Mije Begića za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 008-0-Kžk-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mijo Begić, koga zastupa Dragan Barbarić, advokat iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 9. jula 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Kžk-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine.
2. Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta AP 2049/07, apelanta Stanka Mikulića i AP 2050/07, apelanta Mije Begića u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2049/07, a zbog istog činjeničnog i pravnog osnova pomenutih apelacija.
3. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri, broj AP-2049/07 od 13. septembra 2007. godine, odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere kojom je tražio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) odgađanje izvršenja pravosnažne Presude Kantonalnog suda, broj 008-0-Kžk-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
4. Apelant je 14. avgusta 2008. godine ponovo podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu odgađanje izvršenja pravosnažne Presude Kantonalnog suda, broj 008-0-Kžk-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji, a zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja (akutne hronične bolesti).
5. Presudom Općinskog suda, broj K-156/04 od 16. oktobra 2006. godine, apelant je oglašeni krivim zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 3. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Navedenom presudom apelantu je u izrečenu kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 13. oktobra do 25. oktobra 2000. godine, a na osnovu člana 76. KZ FBiH apelantu je izrečena i sigurnosna mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant je također obavezan da na ime troškova krivičnog postupka solidarno sa optuženim Stankom Mikulićem uplati iznos od 4.390,00 KM, a oštećeni su sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.
6. Protiv navedene presude optuženi i oštećena Federacija Bosne i Hercegovine su izjavili žalbe, te su Rješenjem Kantonalnog suda, broj 008-0-Kž-07-000 001 od 7. marta 2007. godine, žalbe uvažene, prvostepena presuda ukinuta i određeno održavanje rasprave pred Kantonalnim sudom.
7. Presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine, apelant je oglašen krivim za produženo krivično djelo zloupotrebe ovlasti u privredi iz člana 259. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 3. ranijeg KZ FBiH, te je osuđen na kaznu zatvora od tri godine. Apelantu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru u periodu od 13. oktobra do 25. oktobra 2000. godine. Navedenom presudom apelantu je izrečena i krivično pravna mjera - oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 450.150,76 KM. Na ime troškova krivičnog postupka apelant je obavezan da solidarno sa optuženim Stankom Mikulićem uplati iznos od 4.590,00 KM.
8. Apelant je, 8. juna 2007. godine, Općinskom sudu podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka.
9. Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u konkretnom slučaju žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pri tome apelant ukazuje na povredu odredbi Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu ZKP FBiH) koje se tiču izuzetka od neposrednog izvođenja dokaza, bitnih povreda odredaba ZKP-a FBiH. Nadalje apelant smatra da je sud prekoračio optužbu izmjenom njenog subjektivnog i objektivnog identiteta po okončanju glavne rasprave čime je po njegovom mišljenju povrijeđeno njegovo pravo na odbranu. Po mišljenju apelanta u dokaznoj građi predmetnog slučaja ne postoji niti jedan dokaz na osnovu kojeg bi se mogao izvući zaključak da je apelant bio odgovorna osoba u tvrtki „Linda“ d.o.o. Široki Brijeg niti da je bio uposlenik iste. Apelant u svom ponovnom zahtjevu za donošenje privremene mjere dostavlja medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje da je njegovo zdravstveno stanje pogoršano.
10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
11. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
12. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
13. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
14. Ustavni sud primjećuje da je, nakon donošenja prvobitne odluke o zahtjevu apelanta za donošenje privremene mjere, Općinski sud donio rješenje broj 064-0-Iks-07-000 049 od 14. maja 2008. godine, kojim je apelantu odgodio izvršenje kazne zatvora iz medicinskih razloga. Nakon toga, Ustavni sud ukazuje da je apelant učinio izvjesnim da je 8. avgusta 2008. godine pretrpio epileptični napad kao težu akutnu bolest, kao posljedicu povrede glave i potresa mozga od prije godinu dana, zbog čega mu je preporučeno mirovanje. U ovim okolnostima, Ustavni sud smatra da bi izvršenjem Presude Kantonalnog suda, broj 008-0-Kžk-07-000 002 od 23. aprila 2007. godine, prije donošenja odluke o apelaciji, mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.
15. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
16. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji.
17. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić