Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1533/08 („Zmijanje plast“ DOO Banja Luka)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1533/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1533/08, rješavajući apelaciju „Zmijanje plast“ DOO Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Zmijanje plast“ DOO Banja Luka, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-PŽ-08-000 021 od 27. marta 2008. godine, rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj IP-1166/04 od 8. novembra 2007. godine i zaključka o prodaji nekretnina Osnovnog suda u Banjoj Luci broj IP-1166/04 od 19. septembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „Zmijanje plast“ DOO Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) zastupan po Nebojši Pantiću, advokatu iz Banje Luke, podnio je, 26. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-PŽ-08-000 021 od 27. marta 2008. godine, rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj IP-1166/04 od 8. novembra 2007. godine i zaključka o prodaji nekretnina Osnovnog suda broj IP-1166/04 od 19. septembra 2007. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi naložio Osnovnom sudu da prekine predmetni izvršni postupak do donošenja odluke Ustavnog suda.

2. Prema stanju spisa, apelant je sa „Kristal bankom“ AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: banka) zaključio ugovor o kreditu. U cilju obezbjeđenja vraćanja kredita, na temelju sporazuma apelanta i banke, Osnovni sud je donio rješenje broj I-989/00 od 22. maja 2000. godine, kojim je u korist banke izvršena uknjižba založnog prava na nekretninama i pokretnim stvarima apelanta.

3. Smatrajući da apelant nije izvršio svoje ugovorne obaveze, banka je Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja na založenim nekretninama i pokretnim stvarima apelanta. Prema stanju spisa, Osnovni sud je rješenjem broj I-P-547/01 od 24. septembra 2001. godine dozvolio predloženo izvršenje.

4. Apelant je podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju broj I-P-547/01 od 24. septembra 2001. godine, koji je Osnovni sud odbio kao neosnovan rješenjem broj I-P-547/01 od 7. maja 2002. godine.

5. Protiv rješenja Osnovnog suda broj I-P-547/01 od 7. maja 2002. godine, apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu, koji je rješenjem broj PŽ-261/02 od 2. septembra 2004. godine usvojio žalbu, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da u vrijeme kada je podnesen prijedlog za izvršenje bio je na snazi raniji Zakon o izvršnom postupku, kojim je propisano da se potpisani zapisnik o sporazumu stranaka kojim se utvrđuje postojanje potraživanja i njihova saglasnost da se uknjižbom založnog prava na nepokretnosti dužnika odnosno popisom založnog prava na pokretnim stvarima dužnika, obezbjeđuje novčano potraživanje, te da potpisani zapisnik o takvom sporazumu stranaka ima snagu sudskog poravnanja. Rješenje Okružnog suda broj PŽ-261/02 od 2. septembra 2004. godine uručeno je apelantu putem oglasne table suda.

6. U međuvremenu, došlo je do promjene tražioca izvršenja, dok je u ponovnom postupku, Osnovni sud donio rješenje broj IP-1166/04 od 2. marta 2007. godine, kojim je odbio kao neosnovan prigovor apelanta podnesen protiv rješenja o izvršenju broj I-P-547/01 od 24. septembra 2001. godine, te je to rješenje u cjelosti održano na snazi. Predmetno rješenje je uručeno apelantu putem oglasne table suda.

7. Nakon toga, odnosno 11. aprila 2007. godine Osnovni sud je donio zaključak broj IP-

547/01 o procjeni vrijednosti založenih nekretnina i pokretnih stvari, dok je 19. septembra 2007. godine isti sud donio zaključak broj IP-547/01 o prodaji nekretnina apelanta putem usmenog javnog nadmetanja.

8. Apelant je, 28. septembra 2007. godine, podnio prijedlog Osnovnom sudu za povrat u pređašnje stanje, ističući da je sudu bila poznata njegova adresa ali da rješenja od 2. septembra 2004. godine i 2. marta 2007. godine, te zaključak od 11. aprila 2007. godine, nije dostavio na tu adresu. Takođe, apelant je, 12. septembra 2007. godine, podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj IP-

1166/04 od 2. marta 2007. godine,

9. Osnovni sud je rješenjem broj IP-1166/04 od 8. novembra 2007. godine odbio apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje kao neosnovan i odbacio apelantovu žalbu kao neblagovremenu.

10. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud rješenje od 2. septembra 2004. godine pokušao dostaviti apelantu 13. aprila 2004. godine na adresu Grčka ulica broj 4, ali da se pošiljka vratila sa naznakom da je primalac odselio sa date adrese prije tri godine, što potvrđuje uredna dostavnica potpisana od strane dostavljača. Nadalje, navedeno je da je sud zatim izvršio dostavu odluke putem oglasne table suda, te da je sva daljnja pismena dostavljao apelantu putem oglasne table suda. Sud je konstatovao da je apelant u toku postupka primao pismena, ali da je kasnije dostava vršena putem oglasne table suda u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07,u daljnjem tekstu: ZPP), jer apelant u roku od 6 mjeseci nije prijavio promjenu adrese. U odnosu na prijedlog za povrat u pređašnje stanje, Sud je konstatovao da je apelant propustio rok predviđen članom 329. ZPP-a za podnošenje prijedloga za povrat u pređašenje stanje.

11. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja broj IP-1166/04 od 8. novembra 2007. godine, koja je odbijena rješenjem Okružnog suda broj 011-0-PŽ-08-000 021 od 27. marta 2008. godine. Okružni sud je zaključio da je žalba apelanta neosnovana i da je prvostepeni sud donio pravilnu i zakonitu odluku. Naime, Okružni sud je uočio da je u rješenju od 2. marta 2007. godine navedeno da je protiv tog rješenja dozvoljena žalba u roku od 8 dana od dana prijema predmetnog rješenja, te da je rješenje dostavljeno apelantu putem oglasne table suda 9. marta 2007. godine, a da je apelant žalbu protiv rješenja izjavio 12. oktobra 2007. godine. Shodno tome, Okružni sud je zaključio da je prvostepni sud pravilnom primjenom Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske, br. 59/03, 85/03 i 64/05, u daljnjem tekstu: ZIP) i ZPP-a odbacio žalbu apelanta kao neblagovremenu jer je podnesena nakon isteka zakonom propisanog roka. Takođe, sud je zaključio da je neosnovan žalbeni navod apelanta o neurednom dostavljanju rješenja od 2. marta 2007. godine jer je dostavljanje izvršeno u skladu sa ZPP-om i to putem oglasne table suda iz razloga što apelant nije obavijestio sud o promjeni adrese, te da je utvrđeno da se na nalazi na adresi u Grčkoj ulici broj 4 već duže vrijeme. Takođe, sud je zaključio da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je sudu bila poznata adresa apelanta (Saračica bb), iz razloga što je prvostepeni sud pismena dostavljao na adresu iz prijedloga za izvršenje (Grčka ulica broj 4), te da je na navedenoj adresi apelant primao pismena, te kako je promijenio adresu i o promjeni nije obavijestio sud, sudu nije mogla biti poznata nova adresa, pa je dostavu pismena vršio putem oglasne table suda.

12. Apelant tvrdi da je njegova nova adresa bila poznata tražiocu izvršenja i sudu, zbog čega se dostavljanje nije moglo vršiti putem oglasne table suda. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. Apelant se žali na da mu rješenje Osnovnog suda broj IP-1166/04 od 2. marta 2007. godine nije uručeno na zakonom propisan način, te da je uslijed toga njegova žalba protiv navedenog rješenja odbačena kao neblagovremena rješenjem Osnovnog suda broj IP-1166/04 od 8. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-PŽ-08-000 021 od 27. marta 2008. godine.

16. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je članom 10. stav 1. ZIP-a propisano da se rješenje po prijedlogu za izvršenje i rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju dostavljaju po pravilima o dostavljanju tužbe iz ZPP-a, dok je stavom 2. istog člana propisano da se kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj se pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka iz stava 1. tog člana. Takođe, članom 352. stav 1. ZPP-a propisano je da ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci po pravosnažnom okončanju postupka promjene adresu na koju se dostavljanje vrši, dužni su o tome odmah obavijestiti sud.

17. Ustavni sud zapaža da apelant nije, shodno članu 352. stav 1. ZPP-a obavijestio sud o promjeni adrese, zbog čega je sud rješenje broj IP-1166/04 od 2. marta 2007. godine uručio apelantu putem oglasne table suda, u skladu sa članom 10. stav 2. ZIP-a. S obzirom da je apelant podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj IP-1166/04 od 2. marta 2007. godine nakon isteka zakonom propisanog roka od 8 dana od dana dostavljanja rješenja, Osnovni i Okružni sud nisu mogli meritorno da odlučuju o apelantovoj žalbi protiv tog rješenja već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u Zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1533/08 („Zmijanje plast“ DOO Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio