Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1569/08 (F. D.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1569/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1569/08, rješavajući apelaciju Fatime Drljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Drljević podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-U-07-
000 089 od 13. maja 2008. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 18.05/2-P552/07 od 7. septembra 2007. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Trebinje, broj 18.03/3-8-19/07 od 1. juna 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Drljević (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Semir Guzin, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije KEBO&GUZIN, Mostar, podnijela je 29. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-U-07-000 089 od 13. maja 2008. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 18.05/2-P552/07 od 7. septembra 2007. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Trebinje (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 18.03/3-8-19/07 od 1. juna 2007. godine. Zastupnik apelantice je 16. juna 2008. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio relevantnu dokumentaciju.
2. Rješenjem Odsjeka, broj 18.03/3-8-19/07 od 1. juna 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantičin zahtjev za povrat u posjed stana u ulici Šućrije Ćimića 10 PS-20/3, Gacko.
3. Rješenjem Ministarstva, broj 18.05/2-P552/07 od 7. septembra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno rješenje (ispravno zaključak) Odsjeka. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je apelantica preporučenom pošiljkom predatom u pošti u Danskoj 1. februara 2007. godine proslijedila na adresu Odsjeka zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed, koji je od strane Odsjeka primljen 9. februara 2007. godine. Kod takvog stanja stvari, Ministarstvo je zaključilo da je pravilno postupio prvostepeni organ kad je apelantičin zahtjev odbacio zbog neblagovremenosti, jer rok za podnošenje zahtjeva je prekluzivne prirode, što znači da se ne može produživati, i protekom navedenog roka, stranka gubi kako pravo na podnošenje zahtjeva za povrat, tako i samo pravo na stan.
4. Presudom Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 089 od 13. maja 2008. godine, odbijena je apelantica sa tužbenim zahtjevom protiv rješenja Ministarstva. U obrazloženju je navedeno da je Ministarstvo za svoju odluku dalo valjane i jasne razloge, a koje razloge u cijelosti je akceptirao i Okružni sud. Dalje je navedeno da kako je nesporno da apelantica nije u zakonskom roku, a polazeći od odredbi člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, podnijela blagovremeno zahtjev za povrat stana (rok 19. april 2000. godine), pa je zbog toga prvostepeni organ takođe pravilno svojim rješenjem (umjesto zaključkom) odbacio njen zahtjev zbog neblagovremenosti.
5. Apelantica je navela da je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude Vrhovnom sudu Republike Srpske, o kojem još uvijek nije odlučeno.
6. Apelantica se žali da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te član II/5. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi člana 1. tačka 1. I odjeljka Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelantica je Odsjeku podnijela zahtjev za povrat stana u posjed, koji je rješenjem od 1. juna 2007. godine odbacio zahtjev apelantice kao neblagovremen. Ovakvo rješenje potvrdilo je i Ministarstvo, odbijajući apelantičinu žalbu kao neosnovanu. Apelantica je pred Okružnim sudom tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 7. septembra 2007. godine. Okružni sud je odlučujući o tužbi donio presudu, broj 015-0-U-07-000 089 od 13. maja 2008. godine, kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je zahtjev za povrat stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za povrat zakonit i pravilan. Iz navedenog proizilazi da presuda Okružnog suda na koju se apelantica žali, nije presuda o meritumu apelantičinog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite ili ne procesne odluke upravnih organa kojima je apelantičin zahtjev za povrat stana odbačen kao neblagovremen.
10. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti zahtjeva apelantice za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelantice na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
1310/06, od 15. februara 2007. godine).
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić