Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1773/08 (Osnovna škola «Ivo Andrić» Banja Luka)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1773/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1773/08, rješavajući apelaciju Osnovne škole «Ivo Andrić» Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osnovne škole «Ivo Andrić» Banja Luka podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-000 599 od 12. marta 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-06-000 290 od 13. aprila 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci, broj RS-218/99 od 28. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Osnovna škola «Ivo Andrić» Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banja Luke, podnio je 12. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 599 od 12. marta 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-000 290 od 13. aprila 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovi sud), broj RS-218/99 od 28. februara 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj RS-218/99 od 12. oktobra 1999. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Ž-26/00 od 16. marta 2000. godine, poništena je kao nezakonita odluka apelanta, broj 26-2/97 od 27. maja 1997. godine, kojom je dodijeljen na korištenje stan u ulici Kosovke djevojke broj 25 u Banja Luci, Mileni Radinović i odluka apelanta, broj 88/97 od 2. jula 1997. godine, kojom je potvrđena odluka apelanta o dodjeli stana Mileni Radinović, kao i lista prioriteta apelanta, broj 26-1/97 od 5. maja 1997. godine u dijelu kojim su Predrag Đukić i Špiro Plavšić (u daljnjem tekstu: tužitelji) odbijeni sa zahtjevom za učešće u dodjeli stana, te je naloženo apelantu da izvrši novu raspodjelu predmetnog stana u skladu sa kriterijima utvrđenim Pravilnikom o stambenim odnosima apelanta i uvrsti tužitelje u novu listu prioriteta za raspodjelu predmetnog stana.
3. Odlučujući o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka koji je okončan presudom Osnovnog suda, broj RS-218/99 od 12. oktobra 1999. godine i presudom Okružnog suda, broj Ž-26/00 od 16. marta 2000. godine, Osnovni sud je rješenjem, broj RS-218/99 od 28. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 290 od 13. aprila 2007. godine, odbacio kao neblagovremen prijedlog apelanata za ponavljanje postupka.
4. Protiv rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 290 od 13. aprila 2007. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 599 od 12. marta 2008. godine, odbio reviziju kao neosnovanu.
5. Apelant u apelaciji osporava odluke redovnih sudova smatrajući da je takvim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo naefektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud zapaža da su pobijane odluke redovnih sudova donesene u postupku rješavanja o prijedlogu za ponavljanje postupka u kojem su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljane postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj RS-218/99 od 12. oktobra 1999. godine i presudom Okružnog suda, broj Ž-26/00 od 16. marta 2000. godine. Pobijanim odlukama je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka, jer za to nisu postojali osnovani razlozi, kako su sudovi obrazložili u svojim odlukama.
8. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog sudaza ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
10. Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnoj tačci ove odluke zaključuje da se cijeli postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg su donesene pobijane odluke, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kome je odlučeno o apelantovim građanskim pravima i obavezama Presudom Osnovnog suda, broj RS-218/99 od 12. oktobra 1999. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Ž-26/00 od 16. marta 2000. godine, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
11. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija protiv navedenih pobijanih odluka u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant se također žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantira pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelanta o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju već utvrdio i ocijenio da se apelant u predmetnom postupku ne može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, obzirom da ovaj član ne pruža zaštitu u postupcima u kojima se ne utvrđuju građanska prava i obaveze, kakav je i postupak ponavljanja postupka, apelant ne može zahtijevati ni zaštitu prava na djelotvoran pravni lijek. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je i ovaj navod apelanta ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić