Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1784/07 (D. L.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1784/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1784/07, rješavajući apelaciju Dragana Lukajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Lukajića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 197 od 17. aprila 2007. godine, presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-1-Ž-06-000 452 od 14. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda Mrkonjić Grad, broj Rs-76/03 od 28. aprila 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Lukajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, koga zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 15. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 197 od 17. aprila 2007. godine, presude Okružnog suda Banja Luka, (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-1-Ž-06-000 452 od 14. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-76/03 od 28. aprila 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-76/03 od 28. aprila 2006. godine, koje je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-1-Ž-06-000 452 od 14. novembra 2006. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta u dijelu u kojem je tražio naknadu štete zbog izgubljene zarade, naknade za topli obrok i naknadu za rad u upravnom i nadzornom odboru za period 2000. i 2001. godine, a odbijena kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade, naknade za topli obrok i naknade za rad u upravnom i nadzornom odboru za period od 1. januara do 12. decembra 2002. godine, te isplatu razlike otpremnine. Istim rješenjem je odlučeno da apelant tuženom nakandi troškove postupka u iznosu od 750,00 KM.
3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 197 od 17. aprila 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je primjenom odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziju u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 197 od 17. aprila 2007. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 011-1-Ž-06-000 452 od 14. novembra 2006. godine.
8. S obzirom na to da je zastupniku apelanta presuda Okružnog suda, broj 011-1-Ž-06-
000 452 od 14. novembra 2006. godine, uručena 15. decembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. juna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda, broj 011-1-Ž-06-000 452 od 14. novembra 2006. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić