Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1839/06 (Lj. U)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1839/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić , na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1839/06, rješavajući apelaciju Lj. U., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj. U. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-291/02 od 11. juna 2004. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-291/01 od 1. novembra 2001. godine, i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-
38/97 od 6. aprila 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Lj. U. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, podnijela je 7. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-291/02 od 11. juna 2004. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-291/01 od 1. novembra 2001. godine, i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-38/97 od 6. aprila 2001. godine.
2. Rješavajući po tužbi tužioca N.M. u postupku koji je protiv apelantice pokrenuo radi predaje u posjed nekretnine u Trebinju, Osnovni sud donio je presudu, broj P-38/97 od 6. aprila 2001. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužioca i naložio apelantici da tužiocu preda u posjed nekretninu označenu kao K.Č. broj 1389/2, oranica Rastoci, upisanu u z.k. ul. broj 1831, KO Trebinje. U obrazloženju presude je navedeno da je tužilac na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, upisom u zemljišne knjige, u smislu člana 33. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosim, stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama te da mu u smislu člana 37. istog zakona pripada pravo da od apelantice traži da mu preda u posjed navedene nekretnine.
3. Apelantica je protiv presude Osnovnog suda, broj P-38/97 od 6. aprila 2001. godine, izjavila žalbu, ali je Okružni sud donio je presudu, broj Gž-291/01 od 1. novembra 2001. godine, kojom je njenu žalbu odbio kao neosnovanu u potvrdio prvostepenu presudu.
4. Protiv presude Okružnog suda, broj Gž-291/01 od 1. novembra 2001. godine, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je presudom, broj Rev-291/02 od 11. juna 2004. godine, reviziju apelantice odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju nesporno da je tužilac upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne parcele, a da apelantica spornu parcelu drži u posjedu bez pravnog osnova, te stoga nema pravo niti pravni interes da osporava tužitelju pravo na posjed iste sve dok je tužitelj upisan u zemljišne knjige.
5. Prema stanju spisa proizilazi da se apelantica žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član 7. Opće Deklaracije Ujedinjenih Naroda o pravima čovjeka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Vrhovnog suda, broj Rev-291/02 od 11. juna 2004. godine, kojom je revizija apelantice odbijena kao neosnovana.
9. S obzirom na to da je apelantici 11. septembra 2004. godine uručena presuda Vrhovnog suda, broj Rev-291/02 od 11. juna 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Vrhovnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić