Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1967/08 (Savez udruženja građana oštećenog sluha i govora Sarajevo)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1967/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1967/08, rješavajući apelaciju Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-PVLZ-08-000005 od 12. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Savez udruženja građana oštećenog sluha i govora Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 2. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-PVLZ-08-000005 od 12. maja 2008. godine.
2. Međupresudom Općinskog suda I Sarajevo, broj Pr-41/96 od 24. aprila 2001. godine, utvrđeno je da je Jandriji Rakiti (u daljnjem tekstu: tužitelj) nezakonito prestao radni odnos, poništena apelantova odluka o prestanku radnog odnosa, uz obavezu apelanta da tužitelju uspostavi radno-pravni status i rasporedi na radno mjesto, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva sud trebao odlučiti nakon pravosnažnosti međupresude.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-869/01 od 8. novembra 2001. godine, uvažene su žalbe, ukinuta prvostepena presuda, prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari, te određeno da će se spis dostaviti Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija).
4. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-65/02 od 4. jula 2002. godine, odbijena je revizija tužitelja izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 8. novembra 2001. godine.
5. Zaključkom Kantonalne komisije, broj 13-04-34-Ž-13900/00 od 25. septembra 2003. godine, odbačena je žalba tužitelja zbog nenadležnosti, uz obrazloženje da Kantonalna komisija nije nadležna za postupanje po tužbi, pa je žalba odbačena i cio spis vraćen Općinskom sudu I u Sarajevu na meritorno rješavanje i donošenje presude u započetom radnom sporu.
6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-41/96 od 28. oktobra 2004. godine, utvrđeno je da su apelantove odluka i rješenje po kojima je tužitelju prestao radni odnos 30. aprila 1993. godine nezakonite, obavezan apelant da tužitelju uspostavi radno-pravni status i rasporedi ga na radno mjesto, uz isplatu neisplaćenih plata preciziranih u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosio na neisplaćene plate i dnevnice za određeni period sa zateznim kamatama tužitelj je odbijen, dok se u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na uplatu doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje, Općinski sud oglasio apsolutno nenadležnim, odbacio tužbu i ukinuo sve provedne radnje.
7. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-158/05 od 22. aprila 2005. godine, djelomično je usvojena apelantova žalba i preinačena presuda Općinskog suda od 28. oktobra 2004. godine, te presuđeno tako što je utvrđeno da su apelantove odluka i rješenje po kojima je tužitelju prestao radni odnos 30. aprila 1993. godine nezakonite, obavezan apelant da tužitelju uspostavi radno-pravni status sa 1. majem 1993. godine do 5. maja 2000. godine radnika na čekanju, te mu isplati naknadu za vrijeme čekanja na poslu i otpremninu, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, u iznosima preciziranim u izreci presude, dok je u preostalom dijelu žalba uvažena, prvostepena presuda ukinuta i tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu plata počev od 1. maja 2000. godine do aprila 2004. godine. Dalje je presudom Kantonalnog suda žalba tužitelja odbijena i prvostepena presuda potvrđena u stavu II izreke, dok je u stavu III ostala neizmijenjena.
8. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-921/05 od 14. septembra 2006. godine, odbijena je revizija tužitelja.
9. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-07-002355 od 5. februara 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-PVLZ-08-000005 od 12. maja 2008. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka završenog presudom Općinskog suda, broj PR-41/96 od 28. oktobra 2004. godine i presudom Kantonalnog suda, broj Gž-
158/05 od 22. aprila 2005. godine.
10. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
12. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koje je doneseno u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj PR-41/96 od 28. oktobra 2004. godine i presudom Kantonalnog suda, broj Gž-158/05 od 22. aprila 2005. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
13. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Kantonalnim i Općinskim sudom, u kojem su donesene presuda Općinskog suda, broj PR-41/96 od 28. oktobra 2004. godine i presuda Kantonalnog suda, broj Gž-158/05 od 22. aprila 2005. godine, odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. U postupku koji je slijedio, po prijedlogu apelanta za ponavljanje okončanog predmetnog parničnog postupka, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Apelant također navodi da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić