Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2039/07 (S.V.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2039/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2039/07, rješavajući apelaciju S.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.V., podnesena protiv rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj Gž-595/05 od 15. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 6. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-595/05 od 15. maja 2007. godine.

2. Osnovni sud Vlasenica (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja JP RT RS Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), a na osnovu izvršne ispraveplatnog naloga, broj 12328/04 od 22. novembra 2004. godine, kojim je utvrđena obaveza apelanta na uplatu RTV takse za posjedovanje radio ili TV prijemnika za 2004. godinu, donio je rješenje, broj I-100/05 od 23. marta 2005. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje protiv apelanta kao izvršenika

3. Odlučujući o prigovoru apelanta protiv rješenja o izvršenju, broj I-100/05 od 23. marta 2005. godine, Osnovni sud je donio rješenje, broj I-100/2005 od 22. jula 2005. godine, kojim je prigovor apelanta odbio kao neosnovan, te rješenje o izvršenju u cjelosti održao na snazi. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je dostava platnog naloga apelantu uredno izvršena, da apelant nije podnio prigovor na platni nalog te da je isti postao pravosnažan dana 20. decembra 2004. godine te kao takav u smislu člana 53. stav 4. Zakona o RTV RS predstavlja izvršni naslov

4. Protiv rješenja Osnovnog suda, broj I-100/2005 od 22. jula 2005. godine, apelant je podnio žalbu Okružnom sudu, koji je rješenjem, broj Gž-595/05 od 15. maja 2007. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio prigovor apelanta kao neosnovan iz razloga što je platni nalog postao pravosnažan 20. decembra 2004. godine, te da se razlozi iz prigovra više ne mogu isticati, te budući da ne sadrži razloge koji sprečavaju izvršenje rješenja u smislu odredbi člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. S obzirom da su predmet apelacije rješenja redovnih sudova donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su izvršnom ispravom-platnim nalogom, broj 12328/04 od 22. novembra 2004. godine, kojom je utvrđena obaveza apelanta. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Osnovnog suda, broj I-100/2005 od 22. jula 2005. godine nesporno proizilazi da apelant protiv platnog naloga kojeg je uredno primio nije izjavio prigovor te je isti postao snažan i u smislu člana 53. stav 4. Zakona o RTV RS predstavlja izvršnu ispravu.

10. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta» te stoga postupak koji je rezultirao tim rješenjima ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, novčani iznos koji apelant treba isplatiti tražiocu izvršenja jeste imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u postupku izdavanja platnog naloga koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju, također pokazuju kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2039/07 (S.V.) | Sudska praksa | Aktio