Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2081/07 («Naš Dom» AD Banja Luka)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2081/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2081/07, rješavajući apelaciju «Naš Dom» AD Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Naš Dom» AD Banja Luka, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-000 504 od 19. juna 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-PŽ-Ž-06-000360 od 22. februara 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj PS-1169/01 od 16. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «Naš Dom» AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miroslav Mišek, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 504 od 19. juna 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-PŽ-Ž-06-000360 od 22. februara 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj PS-1169/01 od 16. oktobra 2006. godine.
2. Rješavajući po tužbi tužioca Grada Banje Luke (u daljnjem tekstu: tužilac) u postupku koji je protiv apelanta pokrenuo radi predaje u posjed nekretnine u Banjoj Luci, Osnovni sud donio je presudu, broj PS-1169/01 od 16. oktobra 2006. godine, kojom je naloženo apelantu da preda u posjed tužiocu predmetnu nekretninu slobodnu od lica i stvari, te da mu nadoknadi troškove postupka.
3. Apelant je protiv presude Osnovnog suda, broj PS-1169/01 od 16. oktobra 2006. godine, izjavio žalbu, ali je Okružni sud donio presudu, broj 011-0-PŽ-Ž-06-000360 od 22. februara 2007. godine, kojom je odbio žalbu aplanta kao neosnovanu i potvrdio ožalbenu presudu.
4. Protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-PŽ-Ž-06-000360 od 22. februara 2007. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
5. Rješavajući po reviziji apelanta, Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 504 od 19. juna 2007. godine, kojim je reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost spora koju je apelant označio u tužbi, iznosi 1.000 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, revizija nije odzvoljena primjenom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05). Sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u navedenom predmetu nije, u smislu stava člana 237. stav 3. Zakona, od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima
6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
9. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 504 od 19. juna 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-PŽ-Ž-06-000360 od 22. februara 2007. godine. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 13. marta 2007. godine, uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-PŽ-Ž-06-000360 od 22. februara 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. jula 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić