Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2151/08 (R. G.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2151/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2151/08, rješavajući apelaciju Radoslava Govedarice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radoslava Govedarice podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Uvp-06-000 012 od 11. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radoslava Govedarice podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-
376/02 od 18. januara 2006. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Banjaluka broj 01-372-262/00 od 21. februara 2002. godine i Rješenja Sekretarijata za poslove uprave Opštine Gacko broj 02-372-
27/01 od 7. oktobra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Radoslav Govedarica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, podnio je 14. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-06-000 012 od 11. juna 2008. godine, Presude Vrhovnog suda broj U-376/02 od 18. januara 2006. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 01-372-262/00 od 21. februara 2002. godine i Rješenja Sekretarijata za poslove uprave Opštine Gacko (u daljnjem tekstu: Sekretarijat) broj 02-372-27/01 od 7. oktobra 2001. godine.
2. Rješenjem Sekretarijata broj 02-372-27/01 od 7. oktobra 2001. godine utvrđeno je da apelant nema pravo da nastavi sa korištenjem stana koji se nalazi u Gacku, ulica Nemanjina broj 8, poslije smrti nosioca stanarskog prava Jefte Govedarice. Naloženo je članovima porodičnog domaćinstva apelanta da isele iz predmetnog stana u roku od 15 dana od prijema rješenja, te da predmetni stan oslobođen od ljudi i stvari predaju davaocu stana na korištenje - Opštini Gacko.
3. Ministarstvo, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Sekretarijata broj 02-372-
27/01 od 7. oktobra 2001. godine, donijelo je Rješenje broj 01-372-262/00 od 21. februara 2002. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Protiv Rješenja Ministarstva broj 01-372-262/00 od 21. februara 2002. godine apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu koji je Presudom broj U-376/02 od 18. januara 2006. godine odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.
5. Protiv Presude Vrhovnog suda broj U-376/02 od 18. januara 2006. godine apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje koji je Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-000 012 od 11. juna 2008. godine odbijen kao neosnovan.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost ratione materiae
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-
000 012 od 11. juna 2008. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnog suda broj U-376/02 od 18. januara 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Protek roka
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Vrhovnog suda broj U-376/02 od 18. januara 2006. godine, s obzirom da je apelant protiv predmetne presude 18. februara 2006. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant Presudu Vrhovnog suda broj U-376/02 od 18. januara 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Vrhovnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić