Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2155/08 (N. K.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2155/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2155/08, rješavajući apelaciju Nenada Kapora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Kapora podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GŽ-06-000 244 od 14. maja 2008. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici, broj RS-61/05 od 9. marta 2006.godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nenad Kapor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 12. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-GŽ-06-000 244 od 14. maja 2008. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-61/05 od 9. marta 2006.godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj RS-61/05 od 9. marta 2006.godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 244 od 14. maja 2008. godine, poništena je odluka Načelnika Opštine Milići, broj 02-120-440/05 od 9. juna 2005. godine, koja je sastavni dio objavljenih rezultata broj 02-120-440-1/05 od 9. juna 2005. godine, a koja se odnosi na izbor kandidata za radno mjesto načelnik komunalne policije. Stavom II izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev apelanta u dijelu koji se odnosio na obavezu tužene Opštine Milići da apelanta primi na radno mjesto načelnik komunalne policije, dok je stavom III izreke presude odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev koji se odnosio na na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 30.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom IV izreke presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U prvostepenoj presudi Osnovnog suda i presudi Okružnog suda je označena vrijednost spora od 30.000,00 KM.

3. Prema navodima apelacije i dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu slijedi da apelant nije izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda.

4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije, član II, paragrafi 2, 3, 4. i 6. Ustava Bosne i Hercegovine, Aneks I, paragrafi 7, 8. i 9. i Aneks VI, član 1. tač. 5. i 14. Apelant traži od Ustavnog suda da obaveže Republiku Srpsku da poništi predmetne odluke Opštine Milići kao nezakonite i rasporedi ga na radno mjesto načelnika komunalne policije, isplati plate i ostale naknade, uz uplatu svih obaveza, te mu isplati na ime nematerijalne štete iznos od 1.030.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek ( vidi, Ustavni sud, Odluku broj U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. U konkretnom slučaju Okružni sud je presudom, broj 014-0-GŽ-06-000 244 od 14. maja 2008. godine, koju apelant osporava apelacijom, potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev apelanta, dok je u ostalom dijelu odbijen. U prvostepenoj presudi Osnovnog suda i presudi Okružnog suda je navedena vrijednost spora od 30.000,00 KM,. Ustavni sud konstatuje da je apelant protiv presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 244 od 14. maja 2008. godine, mogao, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03)), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, budući da je označena vrijednost spora 30.000,00 KM, dakle preko zakonskog limita od 10.000,00 KM. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2155/08 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio