Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2225/08 (S. B.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2225/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2225/08, rješavajući apelaciju Sahima Bećirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4.i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sahima Bećirovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 000-0-Gvlž-08-000 001 od 21. maja 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gvl-06-000 011 od 26. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sahima Bećirovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž. 1050/04 od 25. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sahim Bećirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, podnio je 21. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 000-0-Gvlž-
08-000 001 od 21. maja 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 006-0-Gvl-06-000 011 od 26. septembra 2007. godine i Presude Kantonalnog suda broj Gž. 1050/04 od 25. maja 2005. godine. Apelant je 4. avgusta 2008. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-457/03 od 20. oktobra 2004. godine utvrđeno je da su apelant i drugih šest tužitelja u radnom odnosu kod tuženog UNIS «MOR» d.d. Bugojno (u daljnjem tekstu: tuženi), te da su sljedom toga ništave odluke Nadzornog odbora tuženog o prestanku radnog odnosa tužiteljima. Tuženi je obavezan da na ime naknade plata za čekanje posla bez svoje krivice isplati svim tužiteljima za period od 1. maja 2000. do 31. avgusta 2003. godine iznos od po 8.151,95 KM za zakonskom zateznom kamatom počev od 1. septembra 2003. godine pa do konačne isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 KM.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi tuženog protiv Presude Općinskog suda broj P-
457/03 od 20. oktobra 2004. godine, donio je Presudu broj Gž. 1050/04 od 25. maja 2005. godine kojom je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što su tužbeni zahtjevi apelanta i drugih tužitelja odbijeni kao neosnovani.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gvl-06-000 011 od 26. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem istog suda broj 000-0-Gvlž-08-000 001 od 21. maja 2008. godine, odbijen je prijedlog apelanta i drugih tužitelja za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog suda broj P-457/03.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 5. Evropske konvencije i pravo na rad.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4.i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost ratione materiae
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Rješenja Kantonalnog suda broj 006-0-Gvl-
06-000 011 od 26. septembra 2007. godine, i broj 000-0-Gvlž-08-000 001 od 21. maja 2008. godine, kojima je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni građanska prava i obaveze apelanta. Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).
8. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Protek roka
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj Gž. 1050/04 od 25. maja 2005. godine, s obzirom da je Rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gvl-06-000 011 od 26. septembra 2007. godine odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje predmetnog parničnog postupka, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant pobijanu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9.Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić